Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik posvećen Svetoj velikomučenici Hristini, hrabroj djevojci koja je zbog vjere u Hrista podnijela strašna mučenja i smrt. Ovaj dan obiluje dubokom simbolikom, vjerovanjima i narodnim običajima koji su se prenosili generacijama.
Prema predanju, Hristina je rođena u gradu Tiru, kao kćerka rimskog namesnika Urbana, vatrenog idolopoklonika. Iako joj ime Hristina nije bilo u skladu sa tadašnjim paganskim vjerovanjem njenog oca, ono je, kako se kasnije ispostavilo, nosilo proročku simboliku – pokazatelj puta kojim će krenuti. Njeno odrastanje bilo je izolovano – otac ju je zbog ljepote sklonio u visoku kulu, daleko od očiju svijeta, da bi je čuvao do zrelosti.
- U toj kuli, pored svih udobnosti koje joj je osigurao, Urban je smjestio zlatne i srebrne idole kojima je Hristina svakodnevno trebalo da prinosi žrtve. Međutim, iako nije imala doticanja sa hrišćanskom vjerom, njena duša je instinktivno odbacivala idolopoklonstvo. Predanje kaže da joj je tada poslan anđeo, koji ju je obilježio krsnim znakom, nazvao Hristovom nevestom i uputio u pravu vjeru.
Vođena novim saznanjem, Hristina je razbila sve idole u svojim odajama, što je njenog oca razbjesnilo. Osjećajući se izdan i posramljen, Urban ju je izveo pred sud i osudio na stravične muke. Nakon prvog talasa mučenja, bacio ju je u tamnicu, sa namjerom da je narednog dana poseče mačem. No, te iste noći, Urban je iznenada umro, ne dočekavši da izvrši presudu nad rođenom kćerkom.
Njegovo mjesto preuzela su druga dva namesnika, Dion i Julijan, koji su nastavili sa njenim mučenjem. Međutim, Hristinina nevjerovatna hrabrost i čvrstina u vjeri dirnule su narod, i mnogi neznabošci su se obratili u hrišćanstvo. Tokom jednog od mučenja, Dion je iznenada preminuo, što se doživjelo kao božanska opomena.
- Julijan, koji ga je naslijedio, bio je još suroviji. Odrezao je Hristini grudi i jezik, ali čak i tada ona nije prestajala da svjedoči svoju vjeru. U jednom činu duhovne sile i prkosa, uzela je svoj vlastiti jezik i bacila ga Julijanu u oči, nakon čega je on oslijepio. Na kraju, nakon svega, pogubljena je mačem, potvrdivši svoju mučeničku smrt za Hrista.
U hrišćanskoj tradiciji, Sveta Hristina se slavi kao simbol istine, snage i vjernosti. Smatra se zaštitnicom onih koji trpe nepravdu, posebno žena i mladih djevojaka koje se bore za duhovni put. Njena vjera i istrajnost predstavljaju uzor kako ostati postojan i kad je sve protiv tebe.
Na današnji dan, običaj je da se vjernici pomole svetiteljki vjerujući da ona ima posebnu moć da donese zdravlje i zaštitu. Vjeruje se da pomaže onima koji s iskrenom vjerom izgovore molitvu posvećenu njoj. Ova molitva se doživljava kao lični vapaj duše koja traži utočište u božanskoj ljubavi:
“Ovčica Tvoja Isuse, Hristina, zove silnim glasom: ‘Tebe, Ženiče moj, ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.’ Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.”
U narodnim vjerovanjima, ovaj dan se posmatra i kao prilika da se napravi zavjet za unutrašnju snagu, da se zatraži snaga da se izdrže životne nevolje. Sveta Hristina nije poznata samo po svojim stradanjima, već i po tome što je izazvala promjenu srca kod onih koji su je gledali, što je i najveći čin svjedočenja vjere.
U vremenu kada mnogi odustaju pred prvim teškoćama, njen primjer nas podsjeća da prava snaga leži u duhovnoj nepokolebljivosti i vjeri koja nadilazi tijelo. Njena žrtva nije bila uzaludna – ona je postala svjetionik za generacije, a njen praznik podsjetnik da su istina, ljubav i vjera vrijedni svake borbe.
