U današnjem članku vam pišemo na temu praznika Svete Petke. To je dan koji zauzima posebno mjesto u srcima vjernika, a običaji vezani za ovaj datum čuvaju se kroz generacije. Na jednostavan način rečeno, riječ je o prazniku koji okuplja porodice, donosi molitvu i vjeru u zaštitu, zdravlje i mir.
Sveta Petka, poznata i kao Prepodobna mati Paraskeva, u narodu se doživljava kao zaštitnica žena, siromašnih i bolesnih. Vjernici joj se obraćaju molitvom tražeći zaštitu od bolesti i raznih životnih teškoća, vjerujući da njena snaga i milost mogu donijeti olakšanje i spas. Ovaj praznik nije samo običan datum u kalendaru, već trenutak kada ljudi zastanu i upute pogled ka nebu, nadajući se da će njihova molitva biti uslišena.

Predanja govore da je Sveta Petka rođena u Epivatu, malom mjestu u Maloj Aziji, krajem 10. vijeka. Poticala je iz imućne i pobožne porodice, a neki izvori navode da je bila srpskog porijekla. Nakon smrti roditelja, povukla se u duhovni život i zamonašila u Crkvi Svete Sofije u Carigradu. Godine je provela u postu i molitvi, daleko od svijeta, u tišini pustinje, posvećena vjeri i asketskom životu. Prema predanju, anđeo joj se u snu obratio i uputio je da se vrati u svoju domovinu i širi vjeru Hristovu. Upravo ta snaga vjere i predanosti učinila je da postane jedno od najpoštovanijih imena u pravoslavlju.
- Danas, na njen praznik, običaji su bogati i ispunjeni simbolikom. Trpeza se ne sklanja sa stola sve do sljedećeg dana, a domaćica, nakon što gosti odu, okadi sto tri puta kako bi Sveta Petka došla u njihov dom i podijelila blagoslov. U mnogim porodicama ova svetiteljka se slavi i kao krsna slava, pa domaćini prizivaju njeno ime kroz molitve, pale tamjan i prelijevaju slavski kolač vinom. Svi ti rituali nose osjećaj zajedništva i duhovne povezanosti s tradicijom.
Jedan od posebnih simbola vezanih za Svetu Petku jeste voda iz izvora u Kalemegdanskoj kapeli. Vjeruje se da ona ima iscjeliteljsku moć, posebno kada je riječ o bolestima očiju. Iako se mošti ove svetiteljke kroz istoriju često prenosile, danas se u kapeli čuva njen mali prst, a vjernici u molitvi i vjeri dolaze po utjehu i snagu. Voda koja protiče s tog izvora simbol je nade, ozdravljenja i vjere u čudo.

Običaji nalažu da se na ovaj dan ne obavljaju kućni poslovi. Ljudi vjeruju da bi pranje, šivenje ili drugi teški rad mogli izazvati gnjev svetiteljke, a vjeruje se i da bi onima koji to prekrše ruke mogle trnuti tokom godine. Djevojke, s druge strane, imaju posebne rituale – beru cvijeće i unose ga u kuću da bi tokom cijele godine vladali mir i sloga. Takođe, djevojčice se oblače u nove haljinice, kako bi ih pratila sreća. Poseban običaj vezan je i za slavski kolač: mlade djevojke jedu parče kolača, čuvaju mrvice i prema vjerovanju – u snu će im se prikazati budući muž.
- Ovi običaji, iako nekima djeluju naivno, za mnoge su dragocjena veza s prošlošću i način da se osjeti sigurnost u budućnosti. Oni donose osjećaj pripadnosti, ali i radost, jer svaki ritual u sebi nosi poruku vjere, nade i ljubavi.
Posebno mjesto u proslavi zauzima molitva Svetoj Petki. Ljudi je izgovaraju s iskrenom vjerom, tražeći zdravlje, mir i blagoslov. U njoj se Svetiteljka opisuje kao ona koja pomaže slabima, podiže tužne i daruje snagu umornima. Molitva je trenutak kada vjernik otvara srce i dijeli svoje nade i strahove sa svetiteljkom, vjerujući da će ona prenijeti njegove riječi pred lice Božje.

Kroz sve ove običaje i priče, jasno se vidi koliko je Sveta Petka duboko ukorijenjena u svijest i vjeru ljudi. Ona nije samo svetiteljka, već simbol utjehe, snage i zaštite. Na današnji dan, porodice se okupljaju, domovi ispunjavaju mirisom tamjana i molitvom, a svako nosi u sebi uvjerenje da su bliže Bogu i međusobno povezani.
Na kraju, proslava Svete Petke podsjeća na vrijednosti koje se često zaboravljaju u svakodnevnoj žurbi – vjeru, zajedništvo, brigu za bližnje i poštovanje običaja. Zato ovaj praznik i danas ima snagu da okupi ljude, da probudi osjećaj zahvalnosti i da donese spokoj. U današnjem vremenu punom izazova, ovakvi trenuci imaju još veću vrijednost, jer nude ono što je svima potrebno – vjeru u bolje sutra i osjećaj da nikada nismo sami








