Saša Popović nije bio samo javna ličnost bio je čovek koji je znao voljeti, stvarati i živjeti punim plućima. Iako ga više nema među nama, njegova strast i posvećenost muzici nastavljaju da žive kroz sve ono što je ostavio za sobom.
Nakon smrti Saše Popovića, jednog od najpoznatijih muzičkih producenata i prepoznatljivih lica balkanske estrade, njegov dom na Bežanijskoj kosi postao je tiho mjesto, ispunjeno ne samo tišinom već i uspomenama koje su ostale iza njega. Supruga Suzana Jovanović sada pokušava pronaći način da nastavi dalje, suočena s gubitkom koji joj je izmijenio cijeli svijet. Iako su prošli dani, prisustvo Saše je i dalje prisutno u svim kutovima njihove kuće – od fotografija koje podsjećaju na zajedničke trenutke do malih sitnica koje su nosile posebnu važnost za njega.
Jedan od najočiglednijih tragova njegove ličnosti bio je njegov ljubav prema automobilima, posebno onima koji su spajali luksuz, brzinu i vrhunsku tehnologiju. Automobili koje je vozio bili su više od statusnog simbola; predstavljali su njegovu strast za savremenošću i njegovu potrebu da bude u stalnom pokretu. Nakon njegove smrti, Suzana je donijela odluku koja je bila emotivno izuzetno teška, ali razumljiva. Naime, odlučila je da proda dva električna BMW-a koja su pripadala njenom pokojnom suprugu, a čija ukupna vrednost prema procjenama iznosi oko 200.000 evra.
Međutim, ova odluka nije donijeta iz praktičnih razloga, već zbog emotivnih, jer joj svaki susret s tim automobilima vraća bolna sjećanja na prošlost. Kako su njeni prijatelji naveli, Suzana smatra da ti automobili previše podsjećaju na Sašu, a svaki put kad ih pogleda, u njoj se budi tugovanje za izgubljenim.
- Suzana, ipak, nije bila spremna odreći se svega. Odlučila je da zadrži crni mercedes džip i mali gradski automobil koji koristi za svakodnevne potrebe. Ovi automobili su, kako je izjavila, mnogo praktičniji i manje povezani s Sašinim životnim stilom, koji je bio obilježen strašću za luksuznim vozilima. Iako su postojali zainteresovani kupci za BMW-ove, prodaja nije mogla biti realizovana dok se ne završi ostavinska rasprava, što je bio još jedan korak ka okončanju procesa nakon Sašine smrti. Prema izvještajima, Popović je pred kraj života već vratio nekoliko vozila u salon iz kojeg ih je nabavljao, ali su ovi BMW-ovi ostali uz njega do samog kraja.
Osim automobila, Suzana se suočava i s emocionalnim vakuumom koji je nastao njegovim odlaskom. Osobe bliske porodici navode da se Suzana trudi da ostane pribrana, ali dani su postali tiši i teži, a tuga koju osjeća postaje očigledna. Njena tuga odražava koliko su ona i Saša bili povezani, i to ne samo na poslovnom nivou već i na privatnom. U svom zajedničkom životu, Suzana je uspela da pronađe ravnotežu između sveta estrade i intime, između slave i običnog života, što čini ovaj period njene patnje još složenijim. Emocionalna veza koju su delili bila je duboka, i za Suzanu je svaki trenutak bez njega sada postao ispunjen tugom.
Dok neki od Sašinih ličnih predmeta idu na prodaju, ostaje osjećaj da to nije kraj, već samo način da se kroz promjene stvori prostor za novo poglavlje života. Suzana nije zaboravila ono što je bilo, već je počela prihvatati ono što je pred njom. Uspomena na Sašu Popovića neće nestati s prodajom automobila ili materijalnih stvari. Ona će ostati živa kroz njegovu muziku, kroz emisije koje je vodio, kroz glasove koje je lansirao, ali i kroz ljubav koju je dijelio s porodicom i onima koji su ga poznavali.
