Dok dublje ulazimo u naš današnji članak, prisjećamo se kaotičnih ulica Beograda tokom 1990-ih. U to su vrijeme cvjetale kriminalne organizacije poznate kao klanovi, a jedan od najpoznatijih je sigurno zemunski klan koji je doživio propast dolaskom Zorana Đinđića na mjesto premijera Srbije.
Usred tih burnih godina, kada su mnogi pojedinci pribjegavali nedopuštenom životu, jedno ime koje se pojavljuje je Jusuf Jusa Bulić. Jusa, musliman, bio je među nekolicinom odabranih koji su došli na vlast u podzemlju Beograda, ulijevajući strah duboko u društvo. Uvečer 4. ožujka 1998. dogodio se razoran incident na Novom Beogradu. Tragedija se dogodila kada je Jusuf Jusa Bulić, u pratnji prijatelja Petra Vujačića i uz zaštitu tjelohranitelja Nenada Raščanina, dočekao njihovu preranu smrt ispred Bulićevog lokala, renomiranog kafića “22” koji se nalazi u Ulici omladine brigade. Nadalje, od pucnjave su ozlijeđeni Bulićev brat Muka Bulić i jedan od posjetitelja kafića Dragoslav Perić. Napadači, naoružani kalašnjikovima, strpljivo su čekali Bulićev odlazak iz lokala prije nego što su zasuli kišu metaka.
Prema preliminarnim navodima, Bulić je uspješno uzvratio ispalivši dva metka u napadače. No, naknadnom analizom koju su proveli vještaci utvrđeno je da je vatreno oružje kod Bulića ostalo nedirnuto. Bulić ima kriminalnu prošlost još iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tijekom kojih je surađivao s Ljubom Zemuncem i Radetom Ćaldovićem Ćentom. Zajedno su otputovali u Italiju, gdje su se susreli s Arkanom, Giškom i drugim ozloglašenim osobama iz Beograda. U različitim europskim nacijama, poput Njemačke, Nizozemske i Engleske, njihovo nezakonito djelovanje proširilo se. U prvim mjesecima 1977. Bulić se susreo s prvim ozbiljnim sukobom s europskim vlastima kada je uhićen u Amsterdamu zbog krivotvorenja vozačke dozvole.
Nakon godinu dana Austrija i Jugoslavija zajedno su podnijele službenu pritužbu, zbog koje je raspisana tjeralica zbog sumnje da su upleteni u atentat na Veljka Krivokapića. Incident se dogodio 27. listopada 1978. godine u sklopu kavane “Hautpost” u Beču. Osim Juse, na listi traženih su bili i njegovi najpouzdaniji suradnici Ljubomir Magaš i Radet Ćaldović. Pri pokušaju bijega Bulić je uhićen zbog sudjelovanja u provali u katedralu u Kölnu. Ipak, austrijski pravni sustav odbacio je optužbe protiv njega i Ćaldovića za ubojstvo Krivokapića, što je rezultiralo njihovim puštanjem iz zatvora u Austriji. Jusa je nakon puštanja na slobodu otputovao u London kako bi se pridružio Magašu, a kasnije se preselio u Njemačku kod Ljube Zemunca. No, nakon što je Ljubomir Magaš 1986. u Frankfurtu eliminirao Gorana Vukovića Majmuna, Bulić je donio odluku o povratku u Jugoslaviju. Zatim je kupio kafanu “Zona Zamfirova”, kao i kockarnicu “Ruski car” i nekoliko drugih kockarnica u Beogradu i okolini.
Naposljetku, u Železniku je otkrio pripadnost i iskoristio priliku za kupovinu sportske kladionice. Uz renomirani kafić “Pirana”, Jusa je svoje vlasništvo proširio i na popularni kafić “22” na Novom Beogradu. Kada je preuzeo komandu FK Železnik, debitovao je pred publikom. Jusa je priredio veliki spektakl u znak sjećanja na uspon momčadi u Prvu ligu. Stadion Železnika bio je svjedokom nevjerovatnog prizora jer je živi lav, zatvoren u kavezu, zauzeo središnje mjesto i postao živi amblem kluba. Nakon Jusinog odlaska, njegov sin Aca Bulić preuzeo je FK Železnik. Klub je dosegao svoj vrhunac 2005. godine, pobjedom u finalu protiv Crvene zvezde za osvajanje Kupa. Nažalost, nedugo nakon toga mladi Bulić odustao je od čelne uloge, što je u konačnici rezultiralo propašću kluba.
