U današnjem članku vam pišemo o jednom jednostavnom, ali duboko emotivnom činu koji nas podsjeća na snagu ljudskosti i suosjećanja. Baka Janja, sitna žena u godinama, svojim je postupkom u tramvaju promijenila živote, a sve je počelo s jednim ustajanjem.
Ova priča je podsetnik da ponekad mala gesta može imati velike posljedice.Baka Janja, osamdesetogodišnja žena, danima je prodavala domaći sir na tržnici. Došla je kući umorna i iscrpljena, noge su je bolile, a zrak u tramvaju bio je težak od mirisa mokrih kaputa i gradske gužve.
Tramvaj je bio prepun ljudi koji su se vraćali s posla, svi zauzeti svojim brigama i svakodnevnim problemima, a Janja je stajala, držeći se za šipku svojim kvrgavim rukama, bez da je itko primijetio. Noge su joj bile otečene, a bol u koljenima neizdrživa. I dok je ona stajala, mladima na sjedalima nije padalo na pamet da ustanu, čak ni kad je ušla trudnica, žena u osmom mjesecu trudnoće, koja je jedva disala i nosila teške vrećice.
Iva, trudnica koja je ušla u tramvaj, trudila se da se uhvati za rukohvat, ali nije mogla dosegnuti. Niti jedan mladić ni djevojka na sjedištima nije se pomaknuo da joj oslobodi mjesto. Mladić sa slušalicama samo je bacio pogled, a djevojka do njega nije se ni okrenula. Tišina u tramvaju bila je glasnija od bilo kakve uvrede, a bila je to tišina sebičnosti, koja se činila toliko očiglednom.
- Iako su joj noge bile u strašnim bolovima, Janja nije mogla samo pasivno gledati tu nepravdu. U trenutku kad je vidjela trudnicu koja nije imala gdje sjesti, odlučila je reagirati. Ustala je i pozvala Ivu, govoreći joj da sjedne, a zatim se okrenula prema mladiću sa slušalicama i odlučila mu pokazati kako se ponaša prema drugima. Njene riječi bile su oštre, ali ne ljutite, već kao podsjetnik da poštovanje drugih nije nešto što se može ignorirati. “Miči se, sine. Sram te bilo,” rekla je, iako je znala da će njeno stajanje dodatno pogoršati bolove.
Janja je potom ustala sa svog sjedišta i ponudila ga trudnici. Rekla je: “Sjedni, dušo. Ti nosiš dva života, ja sam svoj već prohodala.” Iva, dirnuta njenom gestom, nije mogla skrenuti pogled. Vidjela je Janjine stare cipele, vezane žicom, i kaput koji je bio preslab za zimu. Iva je tada odlučila nešto učiniti, osjećajući duboko u srcu da nije mogla samo otići i zaboraviti ovu ženu koja je učinila nešto nevjerojatno za nju i njenu bebu.
Iva je, iako iscrpljena, slijedila Janu do njezine kuće. Na periferiji grada, gdje su kuće bile skromne i vlažne, Iva je u tišini promatrala kako Janja živi. Vidjela je scenu koja ju je potpuno slomila – Janja je sjedila za stolom, masirajući svoje bolne noge, dok je kuhala vodu u lončiću, vjerovatno jedinu večeru koju si je mogla priuštiti. Iva je tada shvatila da je ta žena, koja je sama bila u velikoj nevolji, ustala iz svog mjesta samo da bi njoj bilo udobno.
Sutradan je Iva donijela odluku. U njenoj glavi nije bilo prostora za čekanje – morala je nešto učiniti odmah. S mužem je otišla do Janje, dolazeći s kombijem i luksuznim automobilom, što je bilo potpuno neobično za ovu skromnu periferiju. Janja je, isprva uplašena, pomislila da je došla pogrešna osoba. Međutim, Iva joj je prišla, obradovala je riječima: “Dobro jutro, bako. Sjećate li me se?”
- Iznenađena, Janja je shvatila da je to ona ista trudnica koju je primila u tramvaju. Iva je, uz osmijeh, s mužem počela donositi namještaj i stvari koje će Janu potpuno promijeniti život. Ortopedski krevet za bolna leđa, frižider pun hrane, televizor i grijalicu. Iva je tada donijela još jedan poklon – kovertu u kojoj su se nalazili potvrde o plaćenim računima za narednih pet godina, kao i dogovor za redovne pakete hrane i lijekova.
Janja, siromašna žena koju su svi smatrali nevidljivom, sada je bila centar pažnje. Susjedi koji su je godinama ignorirali sada su gledali u divljenju i zavidno. Iva je Janji rekla: “Moja kćer, kad se rodi, zvat će se Janja, da nikad ne zaboravi tko joj je napravio mjesto na ovom svijetu.”
Baka Janja nije tražila ništa zauzvrat za svoju malu gestu u tramvaju. Nije ni slutila da će njeno ustajanje i pokazivanje poštovanja trudnici donijeti nešto toliko veliko. U tom trenutku je dokazala da se dobrota uvijek vraća, a svakodnevni gestovi ljubavi, ma koliko mali bili, mogu imati snažan utjecaj
