Bačenu bebu sam uzela, gajila 6 godina, pa su mi je ukrali iz dvorišta: Posle 15 god. stiže poziv – Sećaš li me se majko

Danas vam donosimo nevakidašnju priču koja je obišla cijeli svijet.U teškim okolnostima usledio je poziv koji je pokrenuo pitanje: “Sjećaš li me se, majko?” Danas delimo još jednu izuzetnu priču o ženi po imenu Pasha i njenom mužu, koji su hrabro preuzeli odgovornost za negu deteta koje je nezakonito odvedeno iz njihovog dvorišta.

• Nakon što sam šest godina posvetio brizi za ovo napušteno dijete, srce mi se slomilo kada su ga odveli iz našeg dvorišta. Nakon razdoblja od petnaest godina, nepredviđeni telefonski poziv probudio je uspomene kada je prepoznatljiv glas upitao: “Sjećaš li me se još uvijek, majko?” U selu u blizini Kladnja, u Bosni i Hercegovini, gospođa Paša živi sa svojim suprugom Munibom, kao što je prikazano na slici sa preentscreen/Youtube.

U našim krajevima postoje brojne priče o ženama, pa tako i o Paši, koje su hrabro prigrlile i čuvale napuštenu djecu. Unatoč tome, ova posebna priča ističe se svojim duboko potresnim zaključkom. Koja je geneza romantične priče koja uključuje Muniba i Pašu? Živeći u prekrasnom gradu Kladnju, Pasha i Munib uživali su u blaženom braku koji traje više od četiri desetljeća.

• Dok Pasha dolazi iz slikovitog Mrkonjić Grada, Munib s ponosom navodi Kladnje kao svoje rodno mjesto. Munib priča da se njihov slučajni susret dogodio u čarobnom kraju Vlasenice, što govori da je sudbina režirala njihov susret, kao da su im se putevi ukrstili. Do našeg susreta je došlo dok je on bio zaposlen u Vlasenici, gdje je živjela moja sestra. Tako je započela naša ljubavna priča i od tada nastavljamo dijeliti sretno partnerstvo.

Iako Pasha i Munib nemaju biološke djece, predano su njegovali djevojčicu koja je bila napuštena i prepuštena sama sebi do šeste godine. Ova pripovijest je bogata dubokim emocijama i usredotočuje se na život napuštenog djeteta. Prije trideset godina jedna se baka suočila s bolnim izborom da ostavi svoju unuku. U tom ključnom trenutku intervenirao sam ja, zagrlio dijete i ponudio joj udomiteljstvo.

• Iako nemam vlastite djece, moja uloga najstarijeg brata i sestre u mojoj obitelji opremila me znatnim znanjem i uvidom u brigu o djeci i odgoj. Okolnosti su svakako bile izazovne. Uporne suze malog djeteta poslužile su kao iskreni apel za njezinu majku, što me motiviralo da je poučim vještini korištenja bočice. Svaki dan nosio je izazove, pune sumnje u budućnost u Mrkonjić Gradu.

Ipak, kamo god me put odveo, ona će zauvijek ostati uz mene. Sa samo četiri mjeseca djevojčicu je napustila baka. Paša je bio taj koji je pokazao samilost prema njoj, pruživši joj dom uz sebe i svog muža. Unatoč nemogućnosti da rađaju djecu, utjehu su pronalazili prihvaćajući njezinu prisutnost u svojim životima. Do svoje šeste godine živjela je u mojoj kući, a u našim razgovorima me oslovljavala s “mama”.

• Nakon što se ratni metež smanjio, njezini su je biološki roditelji pronašli, došli po nju i protuzakonito je odveli iz mojih prostorija, što je predstavljalo čin krađe. Nezadovoljan imenom Hadžira, paša je odlučio da djevojčicu preimenuje u Samiru. Otmica njezine male kćeri duboko je uzdrmala Pashino emocionalno stanje. Tek što je djevojčica bila na pragu polaska u školu, njezini su roditelji neočekivano isplivali na površinu, nasilno je odvojili od Pashine skrbi i brzo otišli s njom.

Tjeskoba tog trenutka neizbrisivo je utisnuta u moje sjećanje; međutim, naša veza opstaje. Unatoč njenom preseljenju u Bolgiju, održavamo redovitu komunikaciju i posjete. Bilo da ona putuje u moj dom ili ja u njezin, naša veza ostaje postojana i neraskidiva. Možete li elaborirati prirodu Pashinog susreta s biološkim roditeljima djevojčice? U početku smo odbili njihov zahtjev za djetetom.

• Naša skrb pružila joj je izuzetne uvjete, koji su omogućili razvoj snažne privrženosti među nama. Sama pomisao da je odvojimo od naše skrbi bila mi je nepodnošljiva. Međutim, jedne noći su je tajno izveli iz našeg pritvora. Kako je vrijeme odmicalo, mnogo puta sam pokušavao uspostaviti komunikaciju s njezinim roditeljima. U konačnici sam ih uspio kontaktirati i brzo smo se ponovno našli s mladom djevojkom.

Njezina sreća što nas je ponovno vidjela bila je neizmjerna. Postignut je konsenzus da se vrijeme djevojčice podjednako raspodijeli između njezinih bioloških roditelja i njezinih udomitelja, Pashe i Muniba. U početku se ovaj dogovor odvijao bez ikakvih problema, sa svakim roditeljem koji je s njom proveo dogovorenih 15 dana. Nažalost, nakon godinu dana, Pasha i Munib su se preselili, neočekivano odveli djevojčicu sa sobom i prekinuli svaku komunikaciju s njezinim biološkim roditeljima. Samiri Paš nije tajio identitet njenih bioloških roditelja.

• Činilo se prikladnim da je od samog početka svog postojanja bila obaviještena o svojoj biološkoj lozi. Osigurao sam da je tako. Da sam ja na njenom mjestu, imao bih prirodnu znatiželju za one koji su pridonijeli mom postojanju i žarko bih želio uspostaviti odnos s njima. Iako je to znanje stekla u ranoj dobi, mene i mog muža stalno je oslovljavala kao majku i oca, a ne imenom.

Ipak, s ljubavlju smo je njegovali od njezinih ranih godina. Upravo je stigla poruka od Samirine supruge, mlade žene. Prošlo je dosta vremena od tog događaja, a nedavno sam na Facebooku naišao na zahtjev za prijateljstvo od osobe Samire Šahinović. Obično nisam sklon prihvatiti zahtjeve za prijateljstvo od nepoznatih osoba. Nakon detaljnijeg ispitivanja primijetio sam da se radi o mlađoj osobi s kojom nemam nikakve obiteljske veze, što me navelo da odbijem njezin zahtjev.

• Nakon smrti svekrve, Pasha se našla preplavljena brojnim obavezama, dodatno otežanim neprekidnom zvonjavom telefona. Usred ovog previranja, nepoznati poziv potaknuo ju je da odgovori, otkrivajući glas s druge strane. “Majko, Samira je. Možeš li me molim te nazvati? Kako si?” Paša je dočekan čvrstim odgovorom: “Moram te ispraviti, dragi moj sine, jer ja nisam ničija majka i nemam svoje djece.”

Samira se potom suočila s Pašom, priznajući njihove obiteljske veze i otkrivši kako je došla do Pašinog telefonskog broja. Pita je zašto Pasha još nije prihvatio njezin zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Paša doživljava zabunu oko prezimena Samiri. U mladosti je bila poznata pod imenom Muhić, ali trenutno je na raznim društvenim mrežama prepoznaju kao Šahinović.

• Upravo u tom trenutku Samira je prenijela Paši svoje uzbudljive vijesti. Samira je nakon udaje u Belgiji uzela prezime Šahinović i sada živi u sretnoj zajednici s dvoje djece. Od tog telefonskog poziva do danas, okolnosti su ostale nepromijenjene. Od tada se pojavila godišnja tradicija koja uključuje posjete dviju obitelji. Samira putuje u Pašinu rezidenciju, a Paša joj uzvraća posjet. Intrigantan element ovog dogovora je prisustvo Samirinog biološkog oca na tim okupljanjima. Bez obzira na situaciju, Samira je sačuvala očevo dijete, postavljajući osnovu za svoju sadašnju ulogu odane kćeri i Paši i svojim biološkim roditeljima.