Usred izazovnih okolnosti, primljen je poziv koji je potaknuo pitanje: “Sjećaš li me se, majko?” Danas vam predstavljamo još jednu izvanrednu priču, koja prikazuje ženu po imenu Pasha i njenog muža, koji su se hrabro prihvatili zadatka njegovanja napuštene bebe koja je nezakonito odvedena iz vlastitog dvorišta. Nakon što sam šest godina njegovala napušteno djetešce, bila sam shrvana kada su ga oteli iz mog vlastitog dvorišta.

  • Međutim, nakon desetljeća i pol, neočekivani telefonski poziv probudio je sjećanja kada je poznati glas upitao: „Prepoznaješ li me još uvijek, majko? U selu u blizini Kladnja, u Bosni i Hercegovini, gospođa Paša i njen suprug Muniba žive zajedno, kao što je prikazano na fotografiji sa preentscreen/Youtube. U našim krajevima postojale su brojne priče o ženama koje su hrabro prihvatile i čuvale napuštenu djecu, pa tako i Pašu. Međutim, ova se priča ističe svojim duboko dirljivim završetkom.

Koje je porijeklo ljubavne priče Muniba i Paše? Pasha i Munib, par koji je u sretnom braku više od četiri desetljeća, živi u šarmantnom gradiću Kladnju. Paša je porijeklom iz živopisnog Mrkonjić Grada, dok Munib Kladnje ponosno naziva svojim rodnim mjestom. Prema Munibovim riječima, njihov slučajan susret dogodio se u čarobnom kraju Vlasenica. Sudbina nas je spojila, kao da nam je suđeno da se nađemo.

  • Putevi su nam se ukrstili kada je on radio u Vlasenici, a ja sam imao sestru koja je tamo živjela. Tako je počela naša ljubavna priča i do danas smo ostali sretno zajedno. Iako Paša i Munib nisu imali biološkog potomstva, s ljubavlju su odgajali djevojčicu koja je bila napuštena i prepuštena sama sebi do šeste godine. Priča ispunjena dubokim emocijama koja se vrti oko napuštenog djeteta.

Prije tri desetljeća jedna je baka donijela srceparajuću odluku da napusti vlastitu unuku. Upravo sam u tom trenutku uskočio, otvorio ruke i pružio skrbni dom za djevojčicu. Unatoč tome što nisam imao vlastitu djecu, moj položaj najstarijeg brata i sestre u mojoj obitelji opskrbio me bogatim znanjem i razumijevanjem kada je u pitanju briga o djeci i odgajanje djece. Situacija je bila daleko od lake.

  • Suze malog djeteta bile su stalna molba za njezinu majku, potaknuvši me da je naučim umijeću korištenja bočice. Svaki dan je bio borba, ispunjena neizvjesnošću oko naše budućnosti u Mrkonjić Gradu. No, kamo god me put vodio, ona će uvijek biti uz mene. U dobi od samo četiri mjeseca djevojčicu je napustila baka. Paša je bio taj koji joj se sažalio, ponudivši joj dom uz sebe i svog muža.

Iako nisu mogli začeti vlastitu djecu, našli su utjehu u tome što su je primili u svoje živote. Do 6. godine živjela je pod mojim krovom, oslovljavajući me s “mama” kad god bi progovorila. Nakon što se ratni kaos smirio, njezini biološki roditelji otkrili su gdje se nalazi, došli po nju i nasilno je udaljili s mog posjeda, počinivši djelo krađe. Paši se nije svidjelo ime Hajira, pa je umjesto toga odlučila preimenovati djevojčicu u Samira.

  • Otmica njezine djevojčice ostavila je Pashu emocionalno slomljenu i slomljenu. Kad je djevojčica bila na pragu školovanja, iznenada su se pojavili njezini roditelji, nasilno je oteli od pašinog nadzora i brzo je odveli. Bol tog određenog trenutka ostaje urezana u mom sjećanju, ali naša veza i dalje traje. Unatoč njenom preseljenju u Bolgiju, nastavljamo održavati kontakte i redovito se posjećujemo. Bilo da ona dođe u moje prebivalište ili ja u njezino, naša veza ostaje neraskidiva.

Možete li opisati prirodu Pashina susreta s biološkim roditeljima djevojčice? Na prvi zahtjev roditelja za djevojčicom, odbili smo njihovu molbu. Naša briga pružila joj je vrhunske okolnosti, zbog čega je stvorila snažnu vezu s nama. Pomisao da je odvojim od naše brige bila mi je preteška za podnijeti. No, jedne noći su je krišom odveli. Kako je vrijeme prolazilo, bezbroj puta sam pokušavao uspostaviti kontakt s njezinim roditeljima.

  • Na kraju sam uspio doći do njih i brzo smo doveli djevojčicu. Njezina radost ponovnog susreta s nama bila je neizmjerna. Donijeta je zajednička odluka da se vrijeme djevojčice podijeli između Paše i Muniba, njezinih udomitelja i njezinih bioloških roditelja. Dogovor je u početku tekao glatko, uz dogovorenih 15 dana provedenih sa svakom grupom roditelja. Nažalost, nakon godinu dana, Pasha i Munib su se preselili, naglo odveli djevojčicu sa sobom i prekinuli svaku komunikaciju s njezinim biološkim roditeljima.

Samiru Paša nije držao u tajnosti o njezinim biološkim roditeljima. Činilo se ispravnim da je Samira od početka znala da ima svoje biološke roditelje. Uvjerio sam se u to. Da sam na njezinom mjestu, bio bih znatiželjan tko je odgovoran za moj postojanje, željni susreta s njima. Unatoč tome što je to saznala u mladosti, mog supruga i mene nikada nije oslovljavala imenom, već majkom i ocem.

  • Ipak, s ljubavlju smo je odgajali od djetinjstva. Samirina žena, djevojka, šalje poruku koja je upravo stigla. Prošlo je dosta vremena od tog incidenta, a nedavno sam se suočila sa zahtjevom za prijateljstvo na Facebooku od neke Samire Šahinović. Obično nisam sklon prihvaćanju zahtjeva za prijateljstvo od osoba koje nisam upoznat. Nakon daljnje inspekcije, primijetio sam da je ona mlađa osoba s kojom nisam povezan, što me navelo da odbijem njezin zahtjev.

Usred mnoštva obaveza koje su se pojavile nakon smrti suprugove majke, neprestana zvonjava telefona dodala je njihove ionako silne obveze. Usred svega toga, začuo se nepoznati poziv, natjeravši Pašu da odgovori i otkrije glas s druge strane. “Majko, Samira je. Možeš li me pozvati? Kako si? Moram te ispraviti, dragi moj sine, jer nikome nisam majka i nemam svoje djece. Samira se suočava s Pašom, priznajući njihovu obiteljsku vezu i činjenicu da je otkrila Pašin broj telefona.

  • Pita zašto Pasha još nije prihvatio njezin zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Paša se našla zbunjena prezimenom Samiri. U mlađim godinama zvala se Muhić, a sada je na raznim društvenim platformama poznata kao Šahinović. Upravo u tom trenutku Samiri je s Pašom podijelio uzbudljive vijesti. Samira je nakon udaje u Belgiji uzela prezime Šahinović i sada živi u blaženoj zajednici s dvoje djece. Od trenutka tog telefonskog poziva do danas ništa se nije promijenilo.

Od tada je postala tradicija da se posjećuju svake godine. Samira putuje do Pašine kuće, a Paša joj uzvraća posjetom. Ono što dodaje intrigantan aspekt ovoj dinamici je to što Samirin biološki otac također dolazi u posjete. Bez obzira na okolnosti, Samira je spasila očevo dijete, postavljajući temelje za svoju trenutnu ulogu kćeri pune ljubavi i Pashi i svojim biološkim roditeljima.