E sad, možda vam zvuči glupo ali dali se mora tuširati svaki dan.Dali bi to značilo odma masna kosa,neugodan miris…U ovoj priči donosimo vam šta se zapravo dešava s tijelom kad se ne kupamo duže vrijeme…
Dr. James Hamblin, profesor na Yale School of Public Health i suradnik uglednog časopisa The Atlantic, izazvao je veliku pozornost kada je otkrio da se već pet godina ne tušira na uobičajen način. Njegova odluka nije rezultat nebrige, već pažljivo promišljen eksperiment u svrhu istraživanja odnosa ljudi prema higijeni i njege tijela. U razgovoru za BBC, Hamblin navodi kako mu je sve postalo normalno, gotovo uobičajeno – više mu ne nedostaje svakodnevno tuširanje, a tijelo se, kaže, s vremenom prilagodilo novom režimu.
- Hamblinova ideja da prestane koristiti sapune, šampone i dezodoranse započela je još 2015. godine iz znatiželje. Kao stručnjak za preventivnu medicinu, želio je osobno ispitati posljedice promjene higijenskih navika, pogotovo u kontekstu količine novca, vremena i prirodnih resursa koje ljudi troše na osobnu njegu. Svoja zapažanja prvo je iznio u članku za The Atlantic pod naslovom “Prestao sam se tuširati, a život se nastavio”, a kasnije je temu detaljnije obradio u knjizi Čistoća: Nova znanost o koži i ljepota prihvaćanja jednostavnosti, objavljenoj 2020. godine.
Važno je naglasiti da Hamblin ne zagovara potpuno odricanje od higijene. Naprotiv, ističe važnost redovitog pranja ruku i zubi, osobito zbog zaštite zdravlja. Međutim, smatra da je moguće biti manje rigorozan kada je riječ o tuširanju i korištenju kozmetičkih proizvoda. Početak njegovog eksperimenta nije bio lagan – prisjeća se kako mu je u početku nedostajao osjećaj svježine nakon tuširanja, a neugodni mirisi i osjećaj masnoće na koži i kosi bili su izraženiji. No, kako je vrijeme prolazilo, ti su se problemi smanjivali.
Hamblin objašnjava kako tijelo s vremenom počinje samoregulira proizvodnju sebuma – prirodne masnoće kože. U tradicionalnom pristupu, ljudi često koriste šampone koji uklanjaju masnoće iz kose, a zatim nanose regeneratore kako bi nadoknadili izgubljena ulja. On tvrdi da se, ukidanjem ovih proizvoda, kosa postupno vraća u svoje prirodno stanje i ne postaje ni masna ni neugledna.
Prijelaz na novu rutinu dogodio se postepeno. U početku se tuširao svaka tri dana, a zatim sve rjeđe, sve dok tuširanje potpuno nije izbacio iz dnevne rutine. Tijekom tog perioda nije koristio ni sapune ni dezodoranse. Umjesto toga, oslanjao se na ispiranje vodom kad je to bilo potrebno i na prirodnu regulaciju mirisa i stanja kože.
- Kroz svoje iskustvo, Hamblin je želio istražiti ne samo biološki aspekt, već i društveni. Postavlja pitanje zašto toliko inzistiramo na svakodnevnoj uporabi kemikalija i proizvoda za njegu tijela – navike koje, kaže, nisu samo pitanje čistoće, već i društvenih normi, marketinga i industrije ljepote.
Njegovo iskustvo potaknulo je mnoge na preispitivanje osobnih higijenskih rutina. Iako ne očekuje da svi prestanu s tuširanjem, nada se da će ljudi biti otvoreniji prema ideji da je “manje ponekad više” – osobito kada je riječ o svakodnevnoj uporabi sapuna, šampona i dezodoransa.
Na kraju, Hamblin poručuje da njegovo iskustvo nije univerzalno rješenje, već poziv na razmišljanje. Svako tijelo je drugačije, ali možda postoji prostor za pojednostavljenje i smanjenje naše ovisnosti o proizvodima za njegu.
