Započevši svoje slavno putovanje s grupom Srebrena Krila, Vlado Kalember brzo je prešao u cvjetajuću solo karijeru, urezavši svoje ime u anale povijesti. Tokom tog ključnog razdoblja, Kalember se pojavio kao istaknuta estradna zvijezda na jugoslavenskoj glazbenoj sceni, osvojivši srca bezbrojnih obožavatelja.
Podrijetlom iz Zagreba, u početku je gajio strast prema likovnoj umjetnosti, no pod čarima jedne mlade žene odlučio je krenuti melodioznim putem. Posjedujući neodoljivu karizmu, Kalember je s lakoćom osvajao žene, a istodobno izazivao zavist svojih muških kolega. Godine 1984. Jugoslaviju su na Eurosongu predstavljali on i Izolda Barudžija. Tijekom 1980-ih stekao je slavu popularnim hitovima poput “Ana”, “Ja nisam kokkar” i “Vino na ušna”. Grupa “Srebrna krila” doživjela je ogromnu popularnost, što je rezultiralo poplavom pisama upućenih njemu. Njegove obožavateljice bile su očarane njegovim nastupima, često padajući u nesvijest od divljenja. Prema legendi, njegovu poštu isključivo je raznosio poštar u njegovoj ulici, dok su drugi dijelili poštu susjednim stanovnicima.
Poznat po svojoj galantnoj prirodi, Vlado je bio vješt u prikrivanju svojih romantičnih trijumfa, pripisujući svoju samoću čestom stanju usamljenosti. Među njegovim osvajanjima bila je Lokica Stefanović, talentirana plesačica koja je pripadala cijenjenoj trupi koja je pratila Zdravka Čolića. Unatoč reputaciji vječitog neženje i šarmera bez premca u središtu pozornosti, zaprepastio je svijet 2006. godine ulaskom u brak s tri desetljeća mlađom violončelisticom Anom Rucner. Njihova zajednica urodila je plodom u kolovozu iste godine kada su u svoj život dobili sina. Unatoč generacijskim razlikama, zbog kojih su tabloidi sumnjali u dugovječnost njihove veze, kao duo dosljedno su pokazivali svoj talent i održavali skladnu vezu.
Njihova dugotrajna veza prkosila je predrasudama i predrasudama. Zajedno su često odlazili na putovanja, odagnavši mišljenje da je njihova veza bila samo prolazna romansa. Vlado je svojedobno iznio i svoje viđenje ove stvari, priznajući pogrešnu percepciju o njemu kao o notornom zavodniku. Svaki sastanak uz kavu bio je pogrešno protumačen kao romantična veza, što je dovelo do precjenjivanja njegovih ljubavnih angažmana. Duhovito je istaknuo da bi, kada bi imao 22 veze, taj broj bio debelo pretjeran na 222. Iako nije izrazio nikakve pritužbe, prepoznao je sklonost tog doba uljepšavanju i izmišljanju priča. Glazbeni put Vlade Kalembera započeo je uz pomoć njegove sestre Mie, tada poznate pjevačice. Mia je često pozivala glazbenike u njihovu obiteljsku kuću, pa je Vlado imao priliku naučiti akorde. Godine 1973. Vlado je osnovao svoj prvi bend pod nazivom “Helij” i nastavio nastupati s nekoliko drugih bendova, gradeći svoju karijeru.
Uz Juricu Pađena, Rajka Dujmića i Alena Islamovića bio je cijenjeni član renomiranog benda 4 Asa. Uz to, preuzeo je ulogu glavnog pjevača i basista u gitarskom pop ansamblu poznatom kao “Silver Wings”, koji je sam osnovao. U Jugotonu su njegovi pokušaji da pokaže svoje znanje i talent dočekani sa skepsom jer ga nisu doživljavali kao sposobnog glazbenika. No, iskoristio je vezu s Ljerkom Lekić koja ga je upoznala s Đorđem Novkovićem. Zajedno su surađivali na snimanju pjesme “Ana”. Iako su diskografske kuće Jugoton, Suzy i Diskoton isprva odbile Novkovića, on je ustrajao i na kraju pjesmu objavio preko Jugotona.
Iznenađujuće, “Silver Wings” je u to vrijeme bio relativno nepoznat, ali njegov pandan, “Ana”, brzo je stekao popularnost i prodan u impresivnih 30.000 primjeraka u roku od mjesec dana, što je umjetnicima donijelo željeno dijamantsko izdanje. Nakon dosadašnje uspješne suradnje, Đorđe i umjetnica snimili su sljedeću zajedničku pjesmu pod nazivom “Ja nisam kokkar”, koja je također postigla izuzetan uspjeh. Uz to, njihova pjesma “Silver Wings” stekla je ogromnu popularnost u Bugarskoj, što je rezultiralo organizacijom impresivne serije od 30 stadionskih koncerata u razmaku od samo četiri dana.
