Priča Dragoljuba, odnosno Omera Sinanovića, predstavlja izuzetno potresnu životnu dramu isprepletenu s traumatičnim događajima iz Drugog svjetskog rata, ali i saznanjima i traženjem istine o vlastitom identitetu.
Dragoljub je preživio užase ustaškog pokolja i logora, izgubivši majku i ostavši siroče. U uslovima poslijeratne konfuzije, bio je usvojen od strane muslimanske udovice Vahide Sinanović, koja mu je dala ime Omer. Međutim, iako je našao privremeni dom, suočio se s novim izazovima kada je njegova usvojiteljica promijenila mišljenje, a njen novi suprug nije želio podizati Omera.
Omer je prošao kroz niz domova i sirotišta, završio osnovnu školu i srednju ekonomsku školu. Saznanje o svojoj prošlosti i identitetu bilo je stalno prisutno u njegovom životu, naročito kada je postao vojnik. Zahvaljujući članku u novinama i pomoći prijatelja, uspio je doći do istine o svojoj biološkoj porodici.
Kada je napokon pronašao svoje biološke rođake, suočio se s potvrdom svoje istinske pripadnosti putem DNK analize. Ta spoznaja označila je kraj dugogodišnje potrage i donijela mu je potvrdu o identitetu koji je osjećao duboko u sebi.
Njegova priča nije samo emotivna, već je i inspirativna. Nakon što je otkrio istinu o svom porijeklu, nastavio je živjeti svoj život, osnivajući vlastitu porodicu i pišući knjigu o svojim iskustvima. Njegova priča također je postala predmet dokumentarnog filma “Ne plači majko”, koji je predstavljen javnosti uz podršku njegovih najmilijih.
Kroz sve nedaće i traume, Dragoljub, odnosno Omer, pokazao je izuzetnu snagu volje i istrajnost u potrazi za istinom i vlastitim identitetom, ističući važnost ljubavi, istrajnosti i porodičnih veza u teškim vremenima.
