Konflikt koji je u toku u Izraelu trebao bi poslužiti kao teška priča i opomena za nacije na Balkanu, jer je prepun brojnih alarmantnih detalja koji naglašavaju potencijalne opasnosti i posljedice koje predstoje za ove zemlje. Kada sukob traje bez rješenja ili ostaje u stagnaciji, samo je pitanje vremena kada će situacija neizbježno eskalirati. Ova eskalacija je vođena rastućim nezadovoljstvom i tjeskobom onih koji su direktno pogođeni. Nedavni primjer koji ilustruje ovaj fenomen može se primijetiti u Izraelu, gdje su duboko nezadovoljstvo i neprekidne svađe doveli do novih sukoba.
Slična situacija se može uočiti u regionu Zapadnog Balkana, posebno na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, gdje dugotrajne tenzije ukazuju na neriješene sukobe koji samo čekaju priliku da se intenziviraju. Međunarodna zajednica ne može zanemariti ova pitanja, jer su angažman i odluke vanjskih subjekata u vezi sa statusom ovih naroda predstavljale različite izazove i uspostavile stanje protektorata.
Kako bi se efikasno odgovorili na izazove na Zapadnom Balkanu, ključno je usvojiti sveobuhvatan i trajan pristup koji minimizira rizik od daljih sukoba. To zahtijeva priznanje i podršku Evropske unije i Sjedinjenih Država, koje moraju priznati imperativ pronalaženja zajedničkog jezika i olakšavanja brze integracije ovih nacija u EU. Nerealno je jednostavno se nadati da će lokalni politički lideri spontano promijeniti svoje perspektive i voljno sarađivati na ostvarenju zajedničkog cilja članstva u EU.
Trenutna situacija na Balkanu nije dugoročno održiva i za međunarodnu zajednicu je od ključnog značaja da preduzme akciju i izađe na kraj sa eskalirajućim sukobom prije nego što postane nekontrolisan. Iako Evropska unija možda ima svoje nesavršenosti, ona predstavlja najizvodljiviju opciju za sprečavanje scenarija koji liči na izraelski sukob. Međutim, ostaje fundamentalno pitanje da li oni na pozicijama moći istinski shvaćaju hitnost ovog pitanja, uprkos činjenici da mnogi građani ovih zemalja priznaju potrebu za promjenom.
