U današnjem članku vam donosimo zanimljive informacije o prijedlogu uvođenja četverodnevne radne sedmice u Srbiji, prema kojem bi zaposleni mogli raditi 32 sata sedmično, a pritom zadržati punu platu. Ova ideja, koju je u svoj program uvrstila Studentska lista, izazvala je veliku pažnju javnosti i otvorila raspravu o tome može li se radno vrijeme skratiti bez negativnih posljedica po privredu.
Prijedlog Studentske liste o skraćivanju radne sedmice u Srbiji na 32 sata, uz zadržavanje pune plate, otvorio je raspravu o mogućnostima promjene postojećeg sistema rada. Sindikati podržavaju fleksibilniji model koji bi zaposlenima omogućio bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, dok poslodavci upozoravaju na troškove i nedostatak radne snage. Iskustva Islanda, Velike Britanije i Njemačke pokazuju da kraće radno vrijeme može donijeti pozitivne rezultate, ali primjena zavisi od djelatnosti. Predloženi model ne bi bio obavezan za sve kompanije, već bi se uvodio tamo gdje postoje odgovarajući uslovi.
Raditi četiri dana sedmično, a primati jednaku platu kao za pet, mogućnost je o kojoj se sve ozbiljnije raspravlja u Srbiji. Povod je prijedlog Studentske liste da se zaposlenima u određenim djelatnostima omogući radna sedmica od 32 sata, bez umanjenja zarade i ostalih prava iz radnog odnosa.

Predložena promjena ne podrazumijeva automatsko skraćivanje radnog vremena za sve zaposlene. Njena primjena zavisila bi od prirode posla, organizacijskih mogućnosti kompanije i dogovora između radnika i poslodavaca. Program predviđa i pravo zaposlenih na isključenje od poslovnih obaveza izvan radnog vremena.
Dok sindikalni predstavnici u ovom modelu prepoznaju priliku za bolje usklađivanje privatnog i poslovnog života, dio poslodavaca upozorava da bi jednaka plata za manje radnih sati povećala troškove poslovanja. Zbog toga se kao važno pitanje izdvaja spremnost različitih privrednih djelatnosti za takvu promjenu.
Evropski eksperimenti pokazali različite mogućnosti
Jedan od najpoznatijih pristupa skraćivanju radnog vremena jeste model 100-80-100. On podrazumijeva zadržavanje 100 posto plate, rad tokom 80 posto dotadašnjeg vremena i ostvarivanje punog radnog učinka.
Island je među državama koje su ranije ispitivale ovaj koncept. U eksperimentu provedenom od 2015. do 2019. godine učestvovalo je približno 2.500 zaposlenih. Prema rezultatima navedenim u izvornom materijalu, produktivnost je ostala stabilna ili se povećala, dok su zabilježena poboljšanja povezana sa stresom i bolovanjima. Kraće radno vrijeme danas je dostupno velikom dijelu tamošnje radne populacije.
U Velikoj Britaniji šestomjesečni program obuhvatio je više od 60 kompanija i približno 3.300 radnika. Nakon završetka testiranja, 92 posto uključenih firmi odlučilo je nastaviti primjenjivati četverodnevnu radnu sedmicu. Među prijavljenim rezultatima bili su manja fluktuacija zaposlenih i povećanje prihoda.
Njemačka je sličan model ispitivala u 41 organizaciji. Nakon šest mjeseci, 73 posto kompanija izrazilo je namjeru da nastavi s takvom organizacijom rada, prvenstveno zbog privlačenja i zadržavanja stručnih zaposlenika.
Ključne informacije iz evropskih primjera:
- Island: približno 2.500 učesnika u eksperimentima između 2015. i 2019. godine.
- Velika Britanija: 92 posto kompanija iz pilot-programa odlučilo je zadržati četverodnevni model.
- Njemačka: 73 posto organizacija izrazilo je želju za nastavkom skraćene radne sedmice.
Drugačije rješenje postoji u Belgiji. Zaposleni mogu rasporediti svojih 38 ili 40 sedmičnih sati u četiri duža radna dana. Za razliku od modela sa 32 sata, ukupno radno vrijeme se ne smanjuje, nego se mijenja njegov raspored.
Sindikati podržavaju mogućnost kraće radne sedmice
Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije (ASNS) učestvovala je u pripremi dijela prijedloga Studentske liste koji se odnosi na radna i socijalna pitanja. Predstavnica ovog sindikata Ranka Savić navela je za Blic Biznis da su sindikalni prijedlozi razmatrani tokom sastanaka sa studentima i profesorima Pravnog fakulteta.
Prema njenim riječima, gotovo 80 posto prijedloga sindikata uvršteno je u početni dokument koji bi mogao poslužiti kao osnova za buduća zakonska rješenja. Jedna od predviđenih mogućnosti jeste dobrovoljno uvođenje četverodnevne radne sedmice, uz očuvanje plata i drugih prava zaposlenih.

„Cilj je da zakon omogući fleksibilnost tamo gde i zaposleni i poslodavac procene da kraće radno vreme donosi veći učinak. Ovo je veliki civilizacijski iskorak“
— Ranka Savić, ASNS, za Blic Biznis
Sindikalni predstavnici ističu da zaposleni u Srbiji već provode mnogo vremena na poslu i da bi fleksibilnija organizacija mogla olakšati usklađivanje porodičnih i profesionalnih obaveza. Pritom naglašavaju da bi odluka o skraćenju radne sedmice zavisila od mogućnosti konkretnog poslodavca.
Poslodavci upozoravaju na troškove i nedostatak radnika
Počasni predsjednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković upozorio je za Blic Biznis da značajan dio domaće privrede posluje u okolnostima koje otežavaju skraćivanje radnog vremena bez smanjenja plata.
Prelazak sa 40 na 32 sata predstavlja smanjenje radnog vremena za petinu. Ako mjesečna zarada ostane nepromijenjena, cijena rada po satu raste za 25 posto. Kompanije sa visokom produktivnošću i većim primanjima zaposlenih lakše bi mogle podnijeti takvu promjenu nego poslodavci koji se već suočavaju s povećanim poslovnim troškovima.
Dodatni izazov predstavlja nedostatak radnika u pojedinim djelatnostima. Prema procjenama ekonomskih stručnjaka navedenim u izvornom tekstu, neke kompanije koje ne mogu automatizovati radne procese morale bi povećati broj zaposlenih kako bi zadržale postojeći obim poslovanja.
Važno: Predloženi model od 32 sata ne znači da bi svi zaposleni automatski dobili slobodan petak. Njegova primjena zavisila bi od djelatnosti, mogućnosti organizacije posla i dogovora zaposlenih i poslodavaca.
Koje djelatnosti bi najlakše prešle na četiri radna dana?
Kao mogući kandidati za kraću radnu sedmicu izdvajaju se informacijske tehnologije, telekomunikacije, finansije, marketing i konsultantske djelatnosti. U tim oblastima rezultati rada često se mogu vrednovati prema završenim zadacima, a ne isključivo prema vremenu provedenom na radnom mjestu.
U proizvodnji, građevinarstvu, poljoprivredi i trgovini situacija je složenija. Posebne organizacijske prepreke postoje u zdravstvu i obrazovanju, gdje je neophodno osigurati kontinuitet pružanja usluga. Kompanije koje posluju u više smjena morale bi dodatno prilagođavati raspored zaposlenih.
Zbog toga se u raspravi posebno naglašava značaj prethodnog testiranja, reorganizacije poslovnih procesa i procjene produktivnosti. Iskustva evropskih pilot-programa nude primjere moguće primjene, ali ne znače da bi identični rezultati bili ostvareni u svim sektorima srpske privrede.
Prijedlog Studentske liste zato je zasnovan na selektivnoj i dobrovoljnoj primjeni. Umjesto jedinstvenog skraćivanja radnog vremena za sve zaposlene, predviđa mogućnost da pojedine kompanije uvedu 32-satnu radnu sedmicu tamo gdje mogu održati poslovni učinak i postojeći nivo zarada.









