U današnjem članku vam donosimo nove informacije o tragičnoj smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, bivšeg hrvatskog atletičara i sportskog trenera, koji je 21. oktobra 2026. godine preminuo u psihijatrijskoj bolnici u zagrebačkom Jankomiru. Njegova smrt izazvala je veliku zabrinutost javnosti, posebno nakon što su se pojavili snimci nadzornih kamera koji su otvorili ozbiljna pitanja o postupanju medicinskog osoblja.
Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru i dalje izaziva veliku pažnju javnosti. Nakon hapšenja četvorice medicinskih tehničara osumnjičenih za teško ubistvo, 16. novembra uslijedila su privođenja još četiri osobe povezane s događajima u bolničkoj sobi. Istraga se oslanja na snimke nadzornih kamera, svjedočenja zaposlenika i medicinsku dokumentaciju. Posebnu pažnju izazivaju činjenica da je policija ključni snimak dobila tek 6. novembra, suprotstavljene tvrdnje o navodnom metalnom bokseru i postupanje tadašnje direktorice Majde Grah. Konačni uzrok smrti i individualna krivična odgovornost predmet su nadležnih postupaka.
Slučaj smrti mladog hrvatskog sportiste Kristiana Josipa Periša otvorio je ozbiljna pitanja o sigurnosti pacijenata, odgovornosti zdravstvenih radnika i načinu na koji su nadležne institucije reagovale nakon tragedije.

Periš je preminuo 21. oktobra 2026. godine u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru. Imao je samo 32 godine, a iza sebe je ostavio porodicu i prijatelje koji od prvog dana traže potpuno objašnjenje okolnosti njegove smrti.
Posebnu pažnju javnosti privukli su videosnimci nadzornih kamera iz bolničke sobe. Prema objavljenoj istražnoj dokumentaciji, na njima je zabilježeno postupanje medicinskog osoblja prema pacijentu neposredno prije smrtnog ishoda.
Istraga je u međuvremenu proširena, a nova hapšenja pokazuju da se provjerava odgovornost i drugih osoba koje su bile prisutne tokom događaja.
Četiri nova hapšenja nakon prvobitnog privođenja medicinskih tehničara
Najnoviji razvoj događaja zabilježen je 16. novembra, kada je zagrebačka policija uhapsila još četiri osobe povezane sa slučajem.
Prema policijskom saopćenju, riječ je o osobama starim 33, 27, 23 i 27 godina. Hrvatski mediji objavili su da su među njima jedna ljekarka, dvije medicinske sestre i još jedan medicinski tehničar.
Ove osobe bile su prisutne u sobi 11A, gdje je Periš boravio neposredno prije smrti.
Nova hapšenja povezana su sa sumnjom na teško ubistvo u vezi s odredbama hrvatskog Krivičnog zakona koje se odnose na odgovornost zbog propuštanja sprečavanja zabranjene posljedice.
To znači da istražitelji provjeravaju jesu li prisutni zaposlenici imali zakonsku obavezu intervenirati i jesu li eventualnim nečinjenjem doprinijeli smrtnom ishodu.
Ranije su, 6. novembra, uhapšena četvorica medicinskih tehničara protiv kojih je pokrenuta istraga zbog sumnje na teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Njima je određen istražni zatvor, dok će o daljnjem procesnom položaju naknadno uhapšenih odlučivati nadležne pravosudne institucije.
Šta je zabilježila nadzorna kamera u bolničkoj sobi?
Jedan od najvažnijih dokaza u ovom slučaju predstavlja snimak koji prikazuje približno osam i po minuta postupanja medicinskog osoblja prema Perišu.
Prema dokumentaciji na koju se pozivaju hrvatski mediji, pacijent se nalazio na bolničkom krevetu, djelimično sputan, dok je oko njega bilo više zaposlenika ustanove.
Istražitelji sumnjaju da su četvorica medicinskih tehničara tokom intervencije primjenjivala nedopuštenu silu.
U opisu osnovane sumnje navode se udarci u različite dijelove tijela, snažno pritiskanje pacijenta te držanje jastuka preko područja glave i vrata.
Posebno se istražuje je li takvo postupanje onemogućilo normalno disanje i doprinijelo smrtnom ishodu.
Prema objavljenim analizama snimka, pacijent u jednom trenutku prestaje pružati vidljive reakcije, nakon čega osoblje uočava ozbiljnost situacije i započinje reanimaciju.
Međutim, konačni medicinski zaključak o uzroku smrti mora biti zasnovan na odgovarajućim vještačenjima, a ne samo na tumačenju videosnimka.

Važno pojašnjenje: Opisani postupci predstavljaju navode iz istražne dokumentacije i osnovanu sumnju nadležnog tužilaštva. Krivična odgovornost osumnjičenih nije pravosnažno utvrđena i svi imaju pravo na pretpostavku nevinosti.
Zašto je policija ključni snimak dobila tek nakon dvije sedmice?
Jedno od pitanja koje je izazvalo najviše reakcija odnosi se na vrijeme u kojem su istražitelji došli do videosnimka.
Periš je preminuo 21. oktobra, dok je policija materijal s nadzornih kamera dobila tek 6. novembra.
Prema ranije objavljenim informacijama, tadašnja direktorica klinike Majda Grah pregledala je snimak 4. novembra, nakon što je posumnjala u vjerodostojnost izvještaja koje je dobila od zaposlenika.
Takva hronologija otvorila je pitanje zbog čega snimak nije pregledan i osiguran mnogo ranije, posebno imajući u vidu da je porodica ubrzo nakon smrti izrazila sumnju u okolnosti događaja.
Advokat porodice Leon Zrnić podnio je krivičnu prijavu 23. oktobra zbog sumnje na nesavjesno liječenje, a zatraženo je i očuvanje dokaza.
Ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović 16. novembra objasnio je da je policija prijavu zaprimila u petak kasno poslijepodne te da je s izvidima započela narednog ponedjeljka, 26. oktobra.
Prema njegovim riječima, policijski službenici tada su kontaktirali Zavod za sudsku medicinu radi informacija o uzroku smrti, ali nisu dobili konačnu potvrdu.
Božinović je naveo i da policija nije imala informacije o postojanju relevantnog videonadzora, odnosno da je bolnica raspolagala tim saznanjima.
Uprkos ponuđenim objašnjenjima, ostaje pitanje jesu li sve institucije dovoljno brzo razmijenile informacije potrebne za očuvanje i analizu dokaza.
Dopis direktorice Majde Grah otvorio dodatne nedoumice
Posebnu pažnju izazvao je dokument koji je tadašnja direktorica klinike Majda Grah uputila policiji 22. oktobra, dan nakon Periševe smrti.
U dopisu je kritikovala postupanje policijskih službenika iz stanica Trešnjevka i Črnomerec tokom ranijih intervencija u bolnici.
Prema medijskim izvještajima, smatrala je da su policajci trebali detaljnije pregledati pacijenta i poduzeti dodatne mjere sigurnosti.
Međutim, u toj pritužbi nije bilo navedeno da je Periš u međuvremenu preminuo.
Takva okolnost izazvala je dodatna pitanja jer je, prema objavljenim podacima, direktorica bila obaviještena o smrti još prethodne večeri.
Božinović je odbacio tvrdnje da su policijski službenici nezakonito postupali tokom ranijih intervencija.
Objasnio je da policija mora imati odgovarajući zakonski osnov za primjenu prisilnih mjera. Prema njegovim navodima, tokom prvog kontakta nisu postojale okolnosti koje bi opravdavale takvu intervenciju.
Prilikom drugog dolaska policije pacijent se, prema ministrovom objašnjenju, već nalazio u bolničkom krevetu, pod sedativima i fizički sputan.

Misterija navodnog metalnog boksera
Jedna od spornih pojedinosti odnosi se na tvrdnju da je Periš prilikom boravka u bolnici imao metalni bokser.
Taj predmet spominjan je u navodima bivše direktorice, koja je problematizovala ranije policijsko postupanje prema pacijentu.
Međutim, prema informacijama objavljenim u hrvatskim medijima, predmet nije pronađen među ličnim stvarima koje su vraćene porodici.
Ministar Božinović izjavio je 16. novembra da, prema informacijama kojima raspolaže, takvog predmeta nije bilo.
Zbog različitih tvrdnji ostaje otvoreno pitanje je li metalni bokser uopće postojao i postoji li vjerodostojna evidencija koja bi mogla potvrditi njegovu eventualnu predaju bolničkom osoblju.
Dok se te okolnosti ne razjasne, navode o predmetu ne treba predstavljati kao potvrđenu činjenicu.
Ključni datumi u slučaju:
- 21. oktobar 2026: Kristian Josip Periš preminuo je u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan.
- 22. oktobar: Direktorica Majda Grah uputila je pritužbu na postupanje policijskih službenika.
- 23. oktobar: Advokat porodice podnio je krivičnu prijavu.
- 4. novembar: Prema objavljenim informacijama, direktorica je pregledala snimak nadzorne kamere.
- 6. novembar: Policija je dobila snimak, a uhapšena su četvorica medicinskih tehničara.
- 8. novembar: Protiv četvorice tehničara pokrenuta je istraga i određen istražni zatvor.
- 16. novembar: Policija je uhapsila još četiri osobe zbog sumnje povezane s propuštanjem sprečavanja smrtnog ishoda.
Uprava bolnice suočena s posljedicama i pitanjima odgovornosti
Nakon objavljivanja snimka i pokretanja istrage, Majda Grah podnijela je ostavku na mjesto direktorice Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.
Uslijedile su i promjene među drugim članovima rukovodstva ustanove i upravnog vijeća.
Ministarstvo zdravstva ranije je saopćilo da je zdravstvena inspekcija utvrdila nepravilnosti u dokumentovanju fizičkog sputavanja pacijenta.
Takvi nalazi dodatno su otvorili pitanje poštovanja stručnih procedura, načina nadzora nad zaposlenicima i postupanja u situacijama kada je pacijent posebno ranjiv.
Privremena direktorica Lidija Hrastić-Novak saopćila je da je unutrašnji nadzor završen i da su nalazi dostavljeni nadležnim tijelima.
Najavljene su i dodatne organizacijske mjere, uključujući trajnu 24-satnu zaštitarsku službu te edukaciju zaposlenika o humanom sputavanju pacijenata i postupcima reanimacije.
Ipak, organizacijske promjene same po sebi ne predstavljaju odgovor na pitanje šta se tačno dogodilo 21. oktobra i ko za eventualne propuste snosi odgovornost.
Porodica traži odgovore o posljednjim satima njegovog života
Kristian Josip Periš bio je bivši atletičar, diplomirani kineziolog i sportski trener. Bavio se i uključivanjem osoba s invaliditetom u sportske aktivnosti.
Njegova smrt ostavila je porodicu i prijatelje suočene s velikim gubitkom i potrebom da se razjasne okolnosti pod kojima je preminuo.
Prema ranijim medijskim informacijama, preliminarni obdukcijski nalazi ukazivali su na tjelesne povrede, uključujući krvne podljeve, prijelome rebara te edem pluća i mozga.
Međutim, takvi nalazi sami po sebi nisu dovoljni za konačan zaključak o neposrednom uzroku smrti i individualnoj odgovornosti.
Ministar Božinović izjavio je 16. novembra da policija još nije dobila konačan nalaz o uzroku smrti.
Daljnja medicinska vještačenja, analiza cjelokupnog videosadržaja i iskazi svjedoka trebali bi pomoći u utvrđivanju tačnog toka događaja.
Istraga se sada ne odnosi samo na postupke zaposlenika koji su neposredno primjenjivali silu, nego i na moguće propuste drugih prisutnih osoba, postupanje uprave te komunikaciju između bolnice i institucija.
Za porodicu ostaje najvažnije da se utvrdi potpuna istina o posljednjim satima Kristianovog života.
Slučaj je istovremeno otvorio širu raspravu o zaštiti pacijenata u psihijatrijskim ustanovama i potrebi da se svaka sumnja na nepravilno postupanje istraži temeljito, nepristrasno i bez odgađanja.








