Djevojka sa samo devet razreda škole došla je na razgovor za posao i rekla: „Želim platu od 320.000 mjesečno.“ Direktorica se nasmijala i postavila joj pitanje: „Kako podijeliti četiri flaše vode na šest rukovodilaca?“ Za stolom je zavladala potpuna tišina kada je djevojka odgovorila da… 😲😲😲

U današnjem članku vam donosimo nevjerovatnu priču o mladoj djevojci sa samo devet završenih razreda škole, koja je uprkos poniženjima i podsmijehu rukovodilaca odlučila konkurisati za visoku poziciju u jednoj kompaniji. Kada je na završnom razgovoru zatražila platu od čak 320.000 mjesečno, direktorica joj se nasmijala u lice i postavila naizgled jednostavan zadatak da četiri flaše vode ravnomjerno podijeli na šest rukovodilaca, ali djevojčin odgovor ostavio je sve prisutne bez riječi. U nastavku saznajte kako se mlada kandidatkinja suprotstavila predrasudama, šta je odgovorila na neobično pitanje i zašto je nakon njenih riječi u sali za sastanke zavladala potpuna tišina.

Jedna mlada djevojka, koja je završila samo devet razreda škole i ranije radila kao kasirka, našla se pred šest rukovodilaca velike kompanije. Iza nje je bila sedmica probnog rada tokom koje su je pojedini nadređeni neprestano omalovažavali zbog obrazovanja. Uprkos tome, na završnom razgovoru iznenadila ih je zahtjevom za platu od 320.000 mjesečno. Direktorica je njen zahtjev dočekala smijehom, a zatim odlučila provjeriti njene sposobnosti zadatkom s četiri flaše vode. Djevojka je mirno pogledala prisutne i pripremila odgovor koji, prema pripovijesti, niko za stolom nije očekivao.

Razgovor za posao za mladu kandidatkinju nije počeo uobičajeno. Umjesto pitanja o njenim sposobnostima, dočekao ju je otvoreni prezir šefa kadrovske službe Kovalja.Pred njom je odbacio njenu biografiju, a listovi papira rasuli su se po mermernom podu. Djevojka je čučnula, pokupila dokumente i pažljivo ih složila, ne odgovarajući na uvredljive komentare.

Kovalj je smatrao da kandidatkinja sa samo devet razreda škole, prekinutim daljnjim obrazovanjem i prethodnim iskustvom rada na kasi nema šta tražiti na rukovodećoj poziciji.

Njena prijava za njega je predstavljala razlog za podsmijeh. Ipak, djevojka nije odustala od prilike koju je dobila.

Sedmica probnog rada bila je puna poniženja

Prije završnog razgovora kandidatkinja je trebala provesti sedmicu na probnom radu. Nakon tog perioda rukovodioci su trebali odlučiti hoće li joj ponuditi poziciju.

Tokom tih dana suočavala se s neugodnim komentarima na račun obrazovanja. Pojedini zaposleni prekidali su je dok je govorila i podsjećali da bez naklonosti direktorice ne bi ni dobila priliku raditi u kompaniji.

Umjesto rasprava, djevojka je nastavila izvršavati povjerene zadatke. Slušala je upute i nastojala završiti posao koji joj je dodijeljen.

Njena suzdržanost očigledno je utjecala na način na koji su je nadređeni doživljavali. Do kraja probnog perioda stekli su uvjerenje da neće protestovati, bez obzira na to kako se prema njoj budu ponašali.

Međutim, ono što je uslijedilo na završnom razgovoru pokazalo je da njena šutnja nije značila da nema vlastite zahtjeve i očekivanja.

Zahtjev za platu izazvao je glasan smijeh

U ponedjeljak je djevojka stigla na završni razgovor. Iza velikih vrata sale za sastanke čekalo ju je šest rukovodilaca.

Na sredini dugog stola sjedila je direktorica Oksana Romanovna. Među prisutnima bili su i Kovalj te finansijski direktor.

Za kandidatkinju je bila pripremljena obična sklopiva stolica. Sjela je nasuprot rukovodiocima i sačekala početak razgovora.

Direktorica je pregledala njenu biografiju, a zatim je razgovor prešao na pitanje očekivane plate.

Prisutni su, prema opisu događaja, očekivali da će djevojka tražiti skroman iznos i pokazati zahvalnost što joj je uopće omogućeno da konkuriše.

Međutim, ona je jasno saopštila da želi 320.000 mjesečno.

U sali se odmah začuo smijeh. Kovalj je reagovao posebno glasno, dok je finansijski direktor udario dlanom o sto. Čak se i direktorica pridružila takvoj reakciji.

Djevojka nije povukla svoj zahtjev niti pokušala objasniti da je pogriješila. Ostala je mirna i sačekala da smijeh prestane.

Četiri flaše vode i šest rukovodilaca

Kada se atmosfera smirila, Oksana Romanovna odlučila je postaviti zadatak kojim će provjeriti kandidatkinjinu sposobnost razmišljanja.

Ispred djevojke postavljene su četiri neotvorene flaše vode. Direktorica je zatim pokazala prema šest osoba koje su sjedile za stolom.

Zadatak je bio jednostavno formulisan: raspoloživu vodu trebalo je podijeliti tako da svih šest rukovodilaca dobije jednaku količinu.

Kovalj se ponovo podrugljivo nasmiješio. Rukovodioci su očekivali da će se djevojka zbuniti i tako potvrditi njihovo mišljenje o njenim sposobnostima.

Djevojka je prvo pogledala flaše, a zatim redom posmatrala lica prisutnih. Nije odmah počela govoriti niti je tražila pomoć.

Za razliku od prethodnih razgovora, ovog puta niko je nije prekidao. Svi su čekali njenu reakciju.

Kandidatkinja je sjedila na neudobnoj stolici, svjesna da ljudi pred njom ne očekuju uspješan odgovor. Nakon nekoliko trenutaka ispravila se i počela govoriti.

Prema završetku dostavljenog dijela pripovijesti, njene riječi izazvale su potpunu tišinu za stolom.

Sam odgovor djevojke, kao ni konačna odluka direktorice o zaposlenju i traženoj plati, nisu sadržani u dostavljenom dijelu priče. Pripovijest se prekida upravo u trenutku kada kandidatkinja izgovara svoje rješenje zadatka.