U današnjem članku pišemo o četiri navike koje mogu pokazati da nekome nedostaju osnovna kultura i lijepo ponašanje. Iako se mnogi trude ostaviti dobar utisak svojim izgledom i riječima, njihov pravi odnos prema ljudima najbolje se vidi kroz svakodnevne postupke. Saznajte koja četiri ponašanja otkrivaju manjak poštovanja prema drugima i zašto ih je važno prepoznati na vrijeme.
Pristojnost se ne prepoznaje samo po lijepom izgledu, ugodnom osmijehu ili pažljivo odabranim riječima. Mnogo više o nečijim manirima govori ponašanje u svakodnevnim situacijama, naročito kada se osoba suoči s neslaganjem, tuđim potrebama ili vlastitim greškama. Nepoštovanje dogovora, vrijeđanje tokom rasprave, različit odnos prema ljudima zavisno od njihovog položaja i širenje tuđih tajni četiri su navike koje mogu ukazivati na nedostatak obzira. Ipak, jedan loš postupak ne određuje nečiji karakter. Važnije je prepoznati obrasce ponašanja koji se ponavljaju i spremnost osobe da prihvati odgovornost za svoje postupke.
Prvi utisak često stvaramo na osnovu izgleda, načina govora i ponašanja tokom upoznavanja. Osoba koja je uredno odjevena, ljubazno se obraća drugima i ostavlja dojam samopouzdanja može djelovati veoma kulturno. Međutim, pravi maniri najjasnije dolaze do izražaja onda kada okolnosti nisu idealne i kada stvari ne idu prema očekivanjima.
Način na koji neko reaguje na kašnjenje, neslaganje ili tuđu grešku može reći mnogo više od skupocjene odjeće i uglađenog nastupa. Postoje četiri ponašanja koja posebno mogu narušiti odnose s porodicom, prijateljima, kolegama i ljudima koje svakodnevno susrećemo. Ona nisu vezana za spol, godine ili društveni položaj, već za odnos prema drugim osobama.
1. Ne poštuje tuđe vrijeme i očekuje stalno prilagođavanje
Jedan od pokazatelja nedostatka obzira jeste ponašanje osobe koja tuđe vrijeme smatra manje važnim od vlastitog. Povremeno kašnjenje može se dogoditi svakome, ali problem nastaje kada neko redovno kasni, otkazuje dogovore neposredno prije susreta ili očekuje da drugi uvijek promijene svoje planove.
Takva osoba često ne smatra potrebnim objasniti zbog čega kasni niti se izviniti zbog nastale neugodnosti. Umjesto toga, ponaša se kao da je sasvim prirodno da drugi čekaju i prilagođavaju se njenim obavezama.
Sličan odnos može se primijetiti i tokom razgovora. Neprestano prekidanje sagovornika, gledanje u telefon dok druga osoba govori ili zanemarivanje njenog mišljenja mogu ostaviti dojam da njene riječi nisu vrijedne pažnje.
Poštovanje ne zahtijeva velike geste. Ponekad je dovoljno na vrijeme javiti da ćemo zakasniti, saslušati nekoga bez prekidanja ili zahvaliti osobi koja nam je pomogla. Takvi jednostavni postupci pokazuju da razumijemo kako i drugi imaju vlastite obaveze i potrebe.
2. Svako neslaganje pretvara u uvrede i ponižavanje
Različita mišljenja sastavni su dio svakog odnosa. Članovi porodice, prijatelji i kolege ne moraju se uvijek slagati, ali način na koji izražavaju nezadovoljstvo može značajno uticati na međusobno povjerenje.
Nedostatak kulture posebno dolazi do izražaja kada osoba umjesto razgovora pribjegava ismijavanju, omalovažavanju ili prijetnjama. Ponekad pokušava poniziti sagovornika pred drugima, vjerujući da će tako lakše ostvariti ono što želi.
Važno je razlikovati trenutnu ljutnju od ponavljanog obrasca nepoštovanja. Svako može izgovoriti nešto nepromišljeno, ali uporno korištenje uvreda kao načina komunikacije može ozbiljno narušiti odnos.
Nepristojnost pritom nije uvijek glasna. Podrugljiv komentar izgovoren mirnim tonom također može povrijediti sagovornika. Nije presudna samo jačina glasa, nego i sadržaj onoga što govorimo.
Kulturna komunikacija ne znači da osoba mora pristajati na sve. Sasvim je prihvatljivo reći da se s nečim ne slažemo, odbiti zahtjev ili postaviti granicu. Razlika je u tome hoćemo li to učiniti jasno i odlučno ili ćemo pokušati povrijediti drugu osobu.
Važno je razlikovati: Izražavanje neslaganja nije isto što i vrijeđanje. Osoba može biti odlučna, zaštititi vlastite granice i jasno reći šta joj smeta, a da pritom ne ponižava sagovornika.
3. Ljubazna je samo prema ljudima od kojih očekuje korist
Posebno zanimljiv pokazatelj nečijih manira jeste odnos prema ljudima koji se nalaze na različitim društvenim ili poslovnim položajima. Neko može biti izuzetno ljubazan prema nadređenima i uticajnim poznanicima, a istovremeno se nepristojno obraćati konobarima, prodavačima ili osobama koje održavaju čistoću.
Takvo ponašanje pokazuje da ljubaznost nije uvijek rezultat iskrenog poštovanja, nego ponekad zavisi od toga može li osoba od određenog poznanstva imati korist.
Primjer se može vidjeti u restoranu ili prodavnici. Ako zaposlenik pogriješi, sasvim je opravdano ukazati na problem i tražiti njegovo rješenje. Međutim, vrijeđanje, naređivanje i javno ponižavanje nisu potrebni da bi se greška ispravila.
Osobe s razvijenim osjećajem za pristojnost razumiju da ničije zanimanje ili materijalni položaj ne umanjuju njegovo pravo na poštovanje. Ljubazan odnos prema drugima ne mora zavisiti od toga koliko neko zarađuje, kakvu odjeću nosi ili kakvu funkciju obavlja.
Upravo zbog toga izgled nije pouzdano mjerilo kulture. Skupa garderoba, savršena frizura i elegantan nastup ne mogu nadomjestiti nedostatak osnovnog uvažavanja drugih ljudi.
4. Ogovara druge i otkriva njihove privatne stvari
Povjerenje se gradi postepeno, kroz razgovore i zajednička iskustva. Kada nekome povjerimo lični problem, očekujemo da će razumjeti važnost diskrecije i da naše riječi neće pretvoriti u temu za zabavu.
Ipak, pojedine osobe često prepričavaju tuđe privatne razgovore, prenose neprovjerene informacije ili govore o problemima poznanika kako bi privukle pažnju društva.
Posebno neugodno može biti kada se neko pred osobom ponaša kao blizak prijatelj, a zatim u njenom odsustvu iznosi detalje koje mu je povjerila ili je ismijava pred drugima.
Postoji važna razlika između traženja savjeta i ogovaranja. Kada nam je potreban razgovor o određenoj situaciji, možemo potražiti mišljenje osobe kojoj vjerujemo, vodeći računa o privatnosti drugih. Nasuprot tome, širenje osjetljivih informacija samo radi pažnje može ozbiljno narušiti odnose.
Prije nego što prenesemo nečiju priču, korisno je razmisliti znamo li da je informacija tačna, imamo li pravo govoriti o njoj i kakve bi posljedice njeno otkrivanje moglo imati.
Praktičan savjet: Kada niste sigurni treba li neku informaciju podijeliti, razmislite biste li željeli da neko na isti način govori o vašim privatnim problemima. Poštovanje povjerenja često se pokazuje upravo odlukom da nešto zadržimo za sebe.
Iako navedene navike mogu ukazivati na nepristojnost, nije opravdano donositi konačan sud o nečijem karakteru na osnovu jednog događaja. Umor, stres i svakodnevne teškoće ponekad utiču na ponašanje, pa i inače obzirna osoba može pogriješiti.
Mnogo je važnije obratiti pažnju na postupke koji se stalno ponavljaju. Posebno je značajno kako osoba reaguje kada joj neko ukaže da je svojim riječima ili ponašanjem izazvala neugodnost. Spremnost da sasluša primjedbu, prizna grešku i promijeni postupak može biti važnija od samog propusta.
Dobri maniri ne podrazumijevaju savršenstvo, stalno slaganje ili potrebu da svima udovoljavamo. Njihova osnova nalazi se u svakodnevnom obziru prema tuđem vremenu, osjećajima, privatnosti i granicama. Upravo se kroz takve male, ponovljene postupke najbolje vidi koliko neko zaista poštuje ljude oko sebe.
