U današnjem članku vam pišemo o tome zašto pas nekim ljudima prilazi bez straha, dok na druge može reagovati lajanjem, povlačenjem ili ukočenim držanjem. Iako se često kaže da pas „osjeti lošu osobu“, njegovo ponašanje najčešće ima mnogo konkretnija objašnjenja: životinja pažljivo prati govor tijela, način kretanja, ton glasa, mirise i ranija iskustva. Zbog toga čovjek koji nama djeluje potpuno bezazleno psu može izgledati nepoznato ili neprijatno.
Pas može jednu osobu dočekati potpuno mirno, dok će prema drugoj pokazati oprez, lajati ili pokušati povećati udaljenost. Iako vlasnicima ponekad djeluje kao da životinja procjenjuje nečiji karakter, reakcija najčešće nastaje zbog mnogo konkretnijih signala. Miris, govor tijela, brzina kretanja, ton glasa, ranija iskustva i mjesto susreta mogu uticati na način na koji pas doživljava nepoznatu osobu. Zbog toga lajanje ne znači automatski agresiju niti pokazuje da je osoba „loša“.
Dogodi se da dvije osobe priđu istom psu na gotovo jednak način, a njegova reakcija bude potpuno različita. Jednu će jedva pogledati, dok će prema drugoj odmah usmjeriti pažnju, ukočiti tijelo ili glasno zalajati. Ljudima takvo ponašanje lako djeluje misteriozno, ali pas zapravo obrađuje niz informacija koje čovjek često ni ne primjećuje.
Za njega nisu važni samo lice i glas osobe. Posmatra položaj tijela, način približavanja, pokrete ruku i pogled, a istovremeno registruje mirise i povezuje ih s prethodnim iskustvima. Zbog toga ista osoba nama može djelovati potpuno bezopasno, dok će pas u njenom ponašanju ili mirisu prepoznati nešto zbog čega će postati oprezan.
Ukratko: Pas ne mora lajati zato što „zna“ da je neko loša osoba. Mnogo češće reaguje na nepoznat pokret, direktan pogled, napetost, miris, ton glasa ili detalj koji ga podsjeća na ranije neugodno iskustvo.
Način na koji čovjek prilazi može napraviti veliku razliku
Psi veoma pažljivo prate govor tijela. Osoba može imati najbolje namjere, ali naglo saginjanje iznad psa, brzo pružanje ruke prema njegovoj glavi ili direktno gledanje u oči pojedinim životinjama može djelovati neugodno.
U takvoj situaciji pas može lajati ili se povući. To nije nužno znak da planira napad. Ponekad jednostavno pokušava poručiti da mu je situacija neugodna i da želi više prostora.
Suprotno tome, osoba koja stoji mirno, ne pokušava odmah ostvariti fizički kontakt i dopušta psu da sam odluči hoće li prići može biti prihvaćena mnogo lakše. Pas tada ne osjeća pritisak da mora reagovati.
Posebno zanimljiva može biti i ljudska nervoza. Čovjek možda govori da se pasa ne boji, ali napeti mišići, naglo povlačenje ruke, promjena koraka ili ukočeno držanje mogu odati da mu situacija nije prijatna. Pas takve promjene može vrlo brzo primijetiti i sam postati oprezniji.
Njuh i stara iskustva mijenjaju način na koji pas vidi nepoznatu osobu
Miris je važan dio psećeg svijeta. Osoba sa sobom može donijeti tragove drugog psa, mačke, hrane, dima, parfema ili sredstava za čišćenje koje životinja registruje mnogo lakše nego čovjek.
Ako određeni miris podsjeća psa na ranije neugodno iskustvo, reakcija može biti izraženija. Isto važi i za izgled ili način kretanja. Pas koji je ranije imao loše iskustvo s osobom u uniformi, čovjekom s kapom ili nekim ko koristi štap kasnije može pokazivati oprez prema ljudima koji imaju slične karakteristike.
Nova osoba pritom nije učinila ništa loše. Pas jednostavno sadašnju situaciju povezuje s nečim što je ranije naučio.
Šta sve može uticati na reakciju psa:
- brzo približavanje ili nagli pokreti;
- direktno i dugo gledanje u oči;
- miris druge životinje, parfema ili dima;
- dubok, glasan ili nagao ton glasa;
- ranije neugodno iskustvo sa sličnom osobom;
- susret u kući ili dvorištu koje pas doživljava kao svoj prostor.
Ni mahanje repom ne govori cijelu priču
Vlasnici često pokušavaju procijeniti raspoloženje psa samo prema repu. Ako maše, pretpostavlja se da je sretan i prijateljski raspoložen. Međutim, važno je posmatrati cijelo tijelo.
Opušteno držanje, prirodni pokreti i mekši izraz lica obično ukazuju na mirnije stanje. S druge strane, ukočeno tijelo, povučene uši, podvijen rep ili intenzivno gledanje mogu pokazivati nelagodu čak i kada se rep pomjera.
Mjesto susreta također može potpuno promijeniti ponašanje. Pas koji na ulici mirno prolazi pored nepoznatih ljudi može u kući glasno reagovati na gosta. Poznati prostor doživljava drugačije, pa dolazak stranca može aktivirati ponašanje čuvanja.
Zašto neke ljude jednostavno ignoriše?
Kada pas neku osobu potpuno zanemari, to često znači da u njenom ponašanju nije pronašao ništa što zahtijeva reakciju. Osoba se možda kreće mirno, ne pokušava ga dodirivati i ne ulazi u njegov prostor.
Upravo ljudi koji psa ne pokušavaju odmah dozvati ili pomaziti ponekad postanu oni kojima životinja najbrže sama priđe. Kada nema pritiska, pas može samostalno odlučiti želi li ostvariti kontakt.
Ako pas laje na goste, tjeranje na neposredno upoznavanje obično nije najbolji pristup. Korisnije je dati mu prostora i dopustiti da se smiri. Gost može izbjegavati direktno zurenje i ne pokušavati ga odmah dodirivati, dok vlasnik može nagraditi mirno ponašanje.
Kažnjavanje psa koji laje iz straha može dodatno pojačati nelagodu, jer životinja dolazak nepoznate osobe počinje povezivati i s kaznom. Ako su strah ili agresivne reakcije učestali, posebno ako pas pokušava ugristi, potrebno je razgovarati s veterinarom ili stručnjakom za ponašanje pasa.
Pas zato ne mora imati misterioznu sposobnost prepoznavanja „dobrih“ i „loših“ ljudi. Njegova reakcija rezultat je načina na koji opaža svijet – kroz mirise, pokrete, ton glasa, ranije iskustvo i detalje koje ljudi često ne primijete.
