U današnjem članku donosimo pregled toga kako duži period bez intimnih odnosa može uticati na tijelo, raspoloženje i svakodnevno funkcionisanje. Iako apstinencija sama po sebi nije zdravstveni problem, kod nekih osoba može biti povezana sa promjenama u snu, libidu, stresu i emocionalnom stanju. Stručnjaci pritom naglašavaju da se reakcije razlikuju od osobe do osobe i da ne postoji univerzalno pravilo kada je riječ o učestalosti seksualnih odnosa. U nastavku donosimo koje se promjene najčešće spominju i šta je važno znati o njihovom uticaju na zdravlje.

  • Dugotrajan izostanak seksualnih odnosa sam po sebi nije bolest niti predstavlja zdravstveni problem za svaku osobu.
  • Seksualna aktivnost može biti povezana s osjećajem bliskosti, opuštanjem i boljim raspoloženjem, ali reakcije se razlikuju među ljudima.
  • Nedostatak intimnosti može postati problem prvenstveno kada ga prate usamljenost, stres, nezadovoljstvo ili teškoće u partnerskom odnosu.
  • Redovna seksualna aktivnost može imati određene fizičke i emocionalne koristi, ali ne može zamijeniti vježbanje, kvalitetan san ili druge zdrave životne navike.
  • Ne postoji medicinski propisana učestalost seksualnih odnosa koja bi bila potrebna za očuvanje zdravlja.

Bez pravila: Period bez seksualnih odnosa može trajati nekoliko sedmica, mjeseci ili mnogo duže, a sam po sebi ne znači da će osoba razviti zdravstvene probleme. Neko apstinenciju bira svjesno, neko trenutno nema partnera, dok kod drugih na seksualni život utiču stres, bolest, lijekovi ili promjene u vezi. Važnije od broja odnosa jeste kako osoba doživljava svoju situaciju. Ako je zadovoljna i ne osjeća emocionalne ili fizičke tegobe, nema razloga da apstinenciju smatra štetnom. Problem se češće pojavljuje kada odsustvo bliskosti nije željeno i kada ga prate usamljenost, frustracija ili osjećaj udaljenosti od partnera.

Savremeni pristup seksualnom zdravlju, koji koriste zdravstvene institucije i stručna udruženja, ne određuje univerzalan broj seksualnih odnosa koji je potreban za zdravlje. Procjena se zasniva na fizičkom i emocionalnom stanju osobe, kvalitetu odnosa, pristanku i ličnom zadovoljstvu, zbog čega se normalan seksualni život može veoma razlikovati od osobe do osobe.

Hormoni: Tokom seksualnog uzbuđenja i orgazma u tijelu se mijenja aktivnost brojnih neurotransmitera i hormona. Među njima se često spominju dopamin, oksitocin i endorfini, koji učestvuju u sistemima nagrađivanja, osjećaju povezanosti i doživljaju ugode. Zbog toga intimni odnos kod nekih ljudi može donijeti osjećaj opuštenosti i emocionalne bliskosti. Međutim, nije opravdano tvrditi da odsustvo seksa automatski dovodi do „nedostatka hormona“. Organizam ove supstance proizvodi i u mnogim drugim situacijama, poput dodira, fizičke aktivnosti, druženja i drugih prijatnih iskustava.

Podaci o oksitocinu, dopaminu i endorfinima dolaze iz neurobioloških i endokrinoloških istraživanja u kojima se prati odgovor organizma na seksualno uzbuđenje, orgazam i socijalnu bliskost. Ta istraživanja potvrđuju ulogu ovih supstanci, ali ne podržavaju jednostavnu tvrdnju da apstinencija sama po sebi izaziva hormonalni poremećaj.

San: Neki ljudi navode da poslije seksualne aktivnosti ili orgazma lakše zaspu i osjećaju veću fizičku opuštenost. Takav efekat može biti povezan s promjenama u autonomnom nervnom sistemu i hormonima koji prate završetak seksualnog uzbuđenja. Ipak, izostanak seksualnih odnosa nije uobičajen medicinski uzrok nesanice. Na kvalitet sna mnogo snažnije mogu uticati stres, anksioznost, kofein, nepravilna rutina, korištenje ekrana prije spavanja, hronične bolesti i brojni drugi faktori.

Istraživanja sna i seksualne aktivnosti uglavnom se oslanjaju na upitnike, praćenje navika i manja fiziološka istraživanja. Ona pokazuju moguću povezanost između zadovoljavajuće seksualne aktivnosti i subjektivno boljeg sna kod dijela ljudi, ali ne dokazuju da nedostatak seksa direktno uzrokuje poremećaj spavanja.

Raspoloženje: Veća razlika može se primijetiti na emocionalnom nivou kada osoba želi bliskost, ali je ne dobija. Tada se mogu pojaviti razdražljivost, tuga, frustracija ili osjećaj odbacivanja. Važno je napraviti razliku između posljedica same seksualne apstinencije i posljedica usamljenosti ili problema u vezi. Neko može godinama nemati seksualne odnose i osjećati se potpuno dobro, dok druga osoba može teško podnositi i kraći period bez željene intimnosti. Psihološki efekat zato mnogo zavisi od očekivanja, životnih okolnosti i kvaliteta međuljudskih odnosa.

Psihološka istraživanja seksualnog zadovoljstva često analiziraju povezanost između intimnosti, kvaliteta partnerskog odnosa, usamljenosti i mentalnog blagostanja. Rezultati pokazuju povezanosti, ali ne znače da je seksualna aktivnost sama po sebi uzrok boljeg raspoloženja, jer osobe u kvalitetnijim odnosima često istovremeno imaju i više drugih izvora podrške.

Libido: Seksualna želja takođe nema isto ponašanje kod svih ljudi. Kod nekih osoba duža pauza smanjuje interes za seks, dok kod drugih želja ostaje ista ili čak postaje izraženija. Na libido utiču hormoni, mentalno zdravlje, stres, lijekovi, kvalitet veze, menopauza, trudnoća, hronične bolesti i životna dob. Zato nagla ili dugotrajna promjena seksualne želje ne treba automatski pripisivati samo tome koliko često osoba ima seksualne odnose.

Medicinska literatura libido posmatra kao rezultat međudjelovanja bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. Podaci se prikupljaju kroz kliničke razgovore, hormonalne analize i istraživanja seksualnog ponašanja, što pokazuje zašto ne postoji jedno pravilo prema kojem će apstinencija kod svih ljudi povećati ili smanjiti želju.

Fizičke koristi: Seksualna aktivnost predstavlja oblik tjelesnog napora i može privremeno povećati puls, disanje i potrošnju energije. Orgazam uključuje kontrakcije mišića karličnog dna, a neke osobe nakon njega navode ublažavanje blagih bolova ili napetosti. Ipak, seks ne može zamijeniti redovnu fizičku aktivnost niti ciljane vježbe karličnog dna. Slično tome, pojedina istraživanja pronašla su povezanost između seksualne aktivnosti i određenih pokazatelja imunološke funkcije, ali nema dovoljno dokaza da bi češći seks trebalo smatrati načinom „jačanja imuniteta“.

Istraživanja fizioloških efekata seksualne aktivnosti mjere puls, krvni pritisak, energetsku potrošnju i pojedine imunološke pokazatelje. Rezultati podržavaju činjenicu da seks jeste oblik fizičke aktivnosti, ali su efekti relativno ograničeni i zavise od zdravstvenog stanja, intenziteta i drugih životnih navika.

Najvažnije: Seksualno zdravlje ne određuje se brojem odnosa sedmično ili mjesečno. Mnogo je važnije da osoba ima mogućnost slobodnog izbora, da intimni odnosi budu zasnovani na pristanku i da ne izazivaju bol, strah ili emocionalnu patnju. Ako dugotrajan nedostatak intimnosti postane izvor ozbiljnog nezadovoljstva, problema u vezi, naglog pada libida ili drugih tegoba, razgovor s partnerom može biti prvi korak. Kada problem traje ili postoji sumnja na zdravstveni uzrok, koristan može biti razgovor s ljekarom, psihologom ili stručnjakom za seksualno zdravlje.

Preporuke stručnjaka za seksualno zdravlje zasnivaju se na biopsihosocijalnom pristupu, koji istovremeno uzima u obzir fizičko zdravlje, psihološko stanje, kvalitet partnerskih odnosa i društvene okolnosti. Takav pristup objašnjava zašto seksualna apstinencija za jednu osobu može biti potpuno neutralna, dok za drugu može predstavljati izvor stresa koji zaslužuje dodatnu pažnju.

RELATED ARTICLESMORE FROM AUTHOR