U današnjem članku donosimo potresnu priču majke koja je neposredno nakon rođenja svojih bliznakinja doživjela šok koji joj je u jednom trenutku potpuno promijenio pogled na budućnost. Nakon što joj je rečeno da obje djevojčice imaju Daunov sindrom, u strahu i potpunoj zbunjenosti donijela je odluku da ih ostavi u bolnici, uvjerena da neće biti dovoljno snažna da se nosi s onim što je čeka..
Mlada majka rodila je blizanke Lili i Grejs, a nakon što joj je rečeno da obje imaju Downov sindrom, u stanju straha i šoka odlučila je da ih neće odvesti kući. Međutim, prije nego što je napustila bolnički parking, medicinska sestra joj je prenijela informaciju da postoji interes za usvajanje samo jedne djevojčice. Pomisao da bi sestre mogle biti razdvojene natjerala ju je da se vrati, preispita odluku donesenu neposredno nakon poroda i zatraži da djevojčice ostanu zajedno s njom.
Imala je 24 godine kada je rodila blizanke. Mjesecima je zamišljala dva mala lica na svojim grudima, supruga Briana pored kreveta i trenutak u kojem će nakon poroda prvi put postati porodica od četvero. Umjesto toga, atmosfera u porođajnoj sali naglo se promijenila kada su joj ljekari saopćili da obje djevojčice imaju Downov sindrom.
Preplavljena strahom od budućnosti, odgovornosti i svega što nije razumjela, donijela je odluku gotovo odmah nakon poroda. Potpisala je dokumente i rekla da djevojčice ne može odvesti kući. Dok je izlazila iz bolnice, pokušavala je samu sebe uvjeriti da će im neka druga porodica pružiti život za koji je ona u tom trenutku mislila da nije sposobna.
Medicinska sestra stigla ju je na parkingu
Već je držala ključeve automobila kada je iza sebe začula povik. Medicinska sestra potrčala je prema njoj i rekla da postoji nešto što prije odlaska treba znati. Prema priči, jedan par koji je godinama čekao na usvajanje već je pokazao interes za jednu od blizanki.
Majka je najprije pitala ono što joj se učinilo očiglednim: šta će biti s drugom djevojčicom. Odgovor da postoji mogućnost da jedna ode u porodicu, dok druga ostane u sistemu hraniteljstva dok joj se ne pronađe odgovarajući dom, potpuno je promijenio način na koji je gledala situaciju.
Ukratko: Odluku je donijela neposredno nakon poroda, u stanju snažnog straha. Tek pomisao da bi njene blizanke mogle odrastati odvojeno natjerala ju je da zastane i shvati da ih, uprkos svemu, i dalje doživljava kao svoje kćerke.
Ispustila je ključeve na asfalt i zamolila medicinsku sestru da je vrati na odjel. Kada je ponovo ugledala dva krevetića jedan pored drugog, prvi put je prestala razmišljati o tome kako će njihov život izgledati za deset ili dvadeset godina.
Umjesto budućih problema koje je zamišljala, vidjela je dvije novorođene djevojčice. Zamolila je da ih uzme u naručje i nekoliko trenutaka kasnije držala je obje uz grudi.
Odluka se nije mogla promijeniti jednim potezom
Situacija, međutim, nije bila završena samim njenim povratkom. Socijalna radnica objasnila joj je da je potrebno provjeriti šta je tačno potpisala i koji se koraci još mogu zaustaviti ili izmijeniti. Pravila o pristanku na usvajanje i njegovom povlačenju razlikuju se zavisno od zemlje i pravnog sistema, pa priča ne daje dovoljno podataka da bi se iz nje izvlačio opći pravni zaključak.
Kada su je pitali da li se vratila samo zato što ne želi da blizanke budu razdvojene, odgovorila je da joj je upravo ta mogućnost pomogla da shvati nešto dublje: tokom cijelog pokušaja da ode i dalje ih je nazivala svojim kćerkama.
„One su sestre. I one su moje kćerke.“
— majka blizanki
Uslijedili su razgovori, procjene porodične situacije i pitanja o tome kakvu podršku roditelji imaju i kako planiraju odgovoriti na potrebe djevojčica. Tri dana kasnije, prema priči, proces njihovog smještaja je zaustavljen i obje su mogle otići kući s roditeljima.
Lili i Grejs odrastale su zajedno
Djevojčice su dobile imena Lili i Grejs. Kako su godine prolazile, pokazivale su različite interese i karaktere. Lili je voljela muziku i ples, dok je Grejs više uživala u knjigama i slikama. Kao i mnoge sestre, svađale su se oko igračaka, tražile jedna drugu kada su uplašene i dijelile svakodnevicu koja je njihovoj majci nekada djelovala nemoguće.
Majka se često prisjećala bolničkog parkinga i rečenice zbog koje je zastala. Vremenom je shvatila da je prvobitnu odluku donijela dok je bila preplavljena strahom, bez dovoljno vremena da obradi dijagnozu, upozna vlastitu djecu i sazna kakvu podršku porodica može dobiti.
Zdravstvena napomena: Downov sindrom je genetsko stanje, a sposobnosti, zdravstvene potrebe i nivo podrške razlikuju se od osobe do osobe. Sama dijagnoza ne može unaprijed odrediti kvalitet nečijeg života. Roditeljima koji dobiju ovakvu dijagnozu korisni mogu biti razgovor s medicinskim timom, genetičkim savjetnikom i organizacijama koje pružaju provjerene informacije i podršku porodicama.
Za ovu majku najvažnije saznanje nije bilo da će roditeljstvo biti jednostavno. Naprotiv, prihvatila je da će postojati pregledi, terapije, umor i trenuci sumnje. Promijenilo se samo ono što je zaključila iz tog straha: teškoća više nije značila da je život s njenim kćerkama nemoguć.
Godinama kasnije, dok bi gledala Lili i Grejs kako spavaju jedna pored druge, vraćala bi se istom trenutku. Prva odluka bila je donesena u panici. Druga je došla tek kada se vratila do svojih djevojčica, uzela ih u naručje i sebi dozvolila da budu ono što su od početka bile – njene kćerke.
