U 3:17 ujutro nazvala me policija kako bi mi rekla da je moj suprug poginuo u nesreći i da moram doći u bolnicu identificirati ga. Pogledala sam pokraj sebe: još je uvijek spavao uz mene. Samo sam upitala: „Jeste li sigurni da je to moj muž?”. Kad su spomenuli njegov vjenčani prsten, telefon i identifikacijski dokument, prestala sam disati… jer jedan od ta dva muškarca nije bio onaj za koga se predstavljao.

U današnjem članku donosimo napetu priču o ženi koju je usred noći probudio telefonski poziv kakav niko ne želi primiti. Policija joj je saopštila da je njen suprug poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći i da mora doći u bolnicu kako bi ga identifikovala, ali problem je bio u tome što je njen muž u tom trenutku mirno spavao pokraj nje. Sve je postalo još jezivije kada su policajci naveli njegove dokumente, automobil, telefon, sat i vjenčani prsten pronađene uz tijelo stradalog muškarca.

Lucíju Herreru u 3:17 ujutro probudio je poziv policije s viješću da je njen suprug Sebastián Reyes poginuo u saobraćajnoj nesreći. Problem je bio u tome što je Sebastián u tom trenutku spavao pored nje. Identifikacijski dokumenti, automobil, telefon, sat i vjenčani prsten pronađeni uz poginulog pripadali su njenom mužu, a fizički podaci gotovo su se savršeno poklapali. Nekoliko sati kasnije Lucía je u sistemu pametne brave otkrila treći, nepoznati otisak prsta koji je mjesecima ulazio u njihov stan.

Telefonski poziv stigao je u 3:17 ujutro. Policija je Lucíji Herreri saopćila da je Sebastián Reyes poginuo nakon što je crni SUV registriran na njegovo ime udario u zaštitnu ogradu u blizini Río Churubusca. Vozač je, prema informacijama koje je dobila, preminuo na mjestu nesreće.

Lucía je nekoliko trenutaka pokušavala shvatiti šta sluša. Zatim je pogledala čovjeka koji je ležao pored nje. Sebastián je mirno spavao, s jednom nogom prebačenom preko nje. Kada je policajcu rekla da njen muž upravo leži u krevetu, odgovor koji je dobila učinio je situaciju još ozbiljnijom.

Policija joj je rekla da ne budi muškarca pored sebe

Policajac joj je savjetovao da izađe iz spavaće sobe bez buđenja čovjeka koji se nalazio pored nje. Međutim, Sebastián je već otvorio oči i čuo dio razgovora.

Lucía mu je rekla da se vjerovatno radi o prevarantskom pozivu. On se čak nasmijao i komentarisao da prevaranti više ne znaju šta bi izmislili. Kada je pokušala ustati, uhvatio ju je za zapešće i pitao kamo ide. Odgovorila je da ide u kupaonicu, zaključala vrata i nazvala 911.

Tamo je dobila potvrdu da poziv nije bio prevara. Nesreća se dogodila u 2:48, a poginuli muškarac imao je predmete koji su pripadali Sebastiánu.

U bolnici su podudarnosti postale još čudnije

Dvojica policajaca ubrzo su stigla u stan. Muškarac koji se predstavljao kao Sebastián pokazao je svoju INE osobnu iskaznicu i mirno odgovarao na pitanja. Pretpostavio je da mu je neko ukrao automobil i lične stvari.

U bolnici su pred Lucíju stavljeni predmeti pronađeni uz poginulog. Prepoznala je novčanik, sat koji je suprugu poklonila za petu godišnjicu i njihov vjenčani prsten. S unutrašnje strane prstena bile su ugravirane njihove inicijale, S i L.

Identifikacija prema licu nije bila moguća zbog stanja tijela, ali su liječnici naveli druge podatke. Poginuli je imao približno 32 godine, bio visok oko 1,78 metara, imao krvnu grupu A pozitivna i ožiljak od operacije slijepog crijeva s desne strane.

Sve se podudaralo sa Sebastiánom. Kada je muškarac pored Lucíje podigao majicu, isti ožiljak bio je i na njegovom tijelu.

Jedan pokret u liftu probudio je novu sumnju

Po povratku kući Sebastián je pokušavao uvjeriti suprugu da nema razloga sumnjati u njega. Prisjetio se čak i detalja njihovog prvog poljupca iza sveučilišne knjižnice, uključujući njenu tadašnju zabrinutost zbog mirisa kruha s češnjakom.

Bila je to uspomena koju su, prema Lucíjinom uvjerenju, znali samo njih dvoje. Ipak, u liftu je primijetila nešto sitno: tipku za njihov kat pritisnuo je lijevom rukom, iako je Sebastián gotovo sve radio desnom.

Nekoliko sati kasnije policija joj je prenijela još jedan neobičan podatak. SUV je napustio parkiralište u 22:22, a kamera je snimila vozača s kapom, bez jasnog prikaza lica. Istovremeno pametna brava njihovog stana nije zabilježila da je Sebastián te noći izašao.

Treći otisak prsta ulazio je u stan 47 puta

Tada su joj se počeli vraćati detalji prethodne večeri. Sebastián joj je prije spavanja pripremio mlijeko i insistirao da uzme lijek protiv nesanice. Zaspala je brže nego obično. Sjećala se i da je prije spavanja nosio crnu pidžamu, dok je u trenutku policijskog poziva na sebi imao sivu.

Nakon što je otišao na posao, Lucía je otvorila aplikaciju povezanu s pametnom bravom. U sistemu nisu bila registrirana samo dva otiska prsta.

Bila su tri.

Prvi je bio njen. Drugi Sebastiánov. Treći nije imao ime i bio je dodan osam mjeseci ranije.

Kada je pregledala historiju pristupa, otkrila je da je taj nepoznati otisak korišten za ulazak u stan 47 puta, uglavnom tokom noći. Najviše ju je uznemirilo to što je tokom mnogih od tih noći vjerovala da je Sebastián već bio s njom u stanu.

U tom trenutku pitanje više nije bilo samo ko je muškarac koji je poginuo u Sebastiánovom automobilu sa Sebastiánovim stvarima. Lucía se prvi put morala suočiti i s mnogo strašnijom mogućnošću: možda mjesecima nije znala ko zapravo ulazi u njen dom i ko ponekad leži pored nje.

Dostavljeni prvi dio priče završava upravo na tom otkriću, prije nego što se sazna kome pripada treći otisak prsta i zbog čega su dvojica muškaraca dijelila toliko identičnih podataka.