Posvojila sam tinejdžera kojeg je prije mene vratilo deset obitelji, a dva tjedna kasnije priznao mi je zašto ih je namjerno tjerao od sebe — no ono što smo pronašli u njegovu starom dosjeu promijenilo je sve

U današnjem članku donosimo potresnu priču o petnaestogodišnjem Luki, dječaku koji je godinama prolazio iz jedne porodice u drugu, svaki put čineći sve kako bi spriječio da ga neko trajno prihvati. Iza njegovog teškog ponašanja krila se tajna koju je dugo nosio sam – nestanak njegove mlađe sestre Mije, za koju mu je godinama govoreno da možda nikada nije ni postojala. Kada je konačno odlučio ispričati istinu svojoj novoj majci Ivani, stari dokumenti, fotografija iz djetinjstva i trag do porodične ostavštine otvorili su priču mnogo složeniju nego što je iko mogao pretpostaviti.

Nakon što je petnaestogodišnjeg Luku posvojila Ivana, dječak joj je priznao da je godinama namjerno sabotirao smještaje u drugim porodicama. Krao je, bježao, pravio probleme i pokušavao spriječiti svako posvojenje jer je vjerovao da bi tako zauvijek izgubio mlađu sestru Miju. Iako u njegovom sadašnjem dosjeu nije bilo podataka o njoj, Luka je sačuvao staru fotografiju i dokument s imenima oboje djece. Trag je zatim doveo i do odvjetnika koji ga je ranije tražio zbog ostavštine njihove majke.

Ivana je tek dvije sedmice nakon posvojenja saznala šta se zapravo krije iza ponašanja zbog kojeg je Luka godinama vraćan iz jedne porodice u drugu. Njegov dosje bio je pun upozorenja: teško se veže, odbija autoritet, krade, uništava stvari i bježi. Posebno je bilo naglašeno da namjerno sabotira porodični smještaj.

Socijalna radnica Helena ranije je Ivani objasnila da Luka nije nasilan, nema problema s drogom niti presude, ali da zna natjerati porodice da odustanu od njega. Ono što tada nije bilo jasno jeste zašto bi dječak uporno radio protiv vlastite šanse da pronađe stabilan dom.

Odgovor je stigao gotovo u ponoć, kada je Luka stao na vrata kuhinje i rekao Ivani da mora čuti istinu. Dodao je da će razumjeti ako ga nakon toga odluči vratiti. Za dječaka koji je već prošao kroz deset porodica takav ishod očigledno nije bio stran.

Priznao je šta je radio i zašto je želio da ga vraćaju

Luka nije pokušavao umanjiti svoje postupke. Ivani je rekao da je krao, razbio televizor u jednoj porodici, izrezao kaput jednoj ženi i više puta pobjegao iz drugog smještaja. Priznao je i da je jednom lažno optužio muškarca iz porodice da ga je udario.

Kada ga je Ivana direktno pitala zašto je sve to radio, odgovorio je da je upravo to bio cilj: želio je da ga vrate. Većinu porodica, prema njegovim riječima, namjerno je tjerao od sebe jer nije smio biti posvojen.

Razlog je bila Mia, njegova mlađa sestra, četiri godine mlađa od njega. Luka je tvrdio da su nakon smrti majke prvo bili zajedno u istom domu. Majka im je preminula od posljedica saobraćajne nesreće, dok otac nije bio upisan.

Fotografija i stari dokument nisu se podudarali sa službenim dosjeom

Prema Lukinoj priči, žena po imenu Silvija, koja je u dom dolazila kao skrbnica ili u sličnoj ulozi, rekla mu je da će Mia privremeno biti premještena jer je mlađa i ima veću šansu da pronađe porodicu. U početku su se još viđali, ali je nakon otprilike dva mjeseca Mia premještena i Luka više nije dobijao informacije o njoj.

Kada ga je kasnije jedna porodica željela posvojiti i preseliti u drugi grad, pitao je hoće li Mia poći s njim. Tada mu je, prema njegovim riječima, rečeno da nikakva Mia ne postoji i da je možda izmislio sestru zbog straha od posvojenja.

Luka je ipak godinama čuvao dvije stvari. Prva je bila fotografija na kojoj su on i djevojčica s pletenicama, a na poleđini je dječjim rukopisom pisalo: „Luka i Mia, mamina 32. rođendanska torta.“ Druga je bio stari dokument iz doma na kojem su uz prezime njihove majke bila navedena dva djeteta: Luka Petrović i Mia Petrović.

Trag je zatim doveo do imovine njihove majke

Luka je Ivani ispričao i da se Silvija, prema njegovom sjećanju, pojavljivala svaki put kada bi se približio posvojenju. Tvrdio je da je razgovarala s porodicama bez njegovog prisustva, nakon čega bi one saznale problematične detalje iz njegova dosjea. Jednom ju je, rekao je, čuo kako govori da ga treba „zadržati u sustavu još samo nekoliko godina“.

Kasnije je tu rečenicu počeo povezivati s ostavštinom njihove pokojne majke. Prije tri godine u dom je došao odvjetnik Petar Kovač i tražio Luku. Dječak je tvrdio da je tada stajao iza vrata dok je Silvija odvjetniku govorila da Luka nije tamo.

Nakon što je odvjetnika pratio van, saznao je da je njegova majka prije smrti naslijedila stan od svoje majke te u oporuci navela oboje djece. Stan je, prema onome što mu je odvjetnik tada rekao, trebao biti prodan, a novac sačuvan za Luku i Miju do punoljetnosti. Polovina je pripadala Miji.

Ivana ga nije vratila nakon priznanja

Luka je rekao da joj je sve ispričao jer ga je upravo ona posvojila iako je pročitala cijeli dosje. Ipak, i Ivanu je prethodno testirao. Priznao je da je namjerno razbio šolju kako bi vidio hoće li vikati, dok mu je Ivana zauzvrat otkrila da mu je namjerno ostavila dvadeset eura na stolu.

Kada ju je pitao hoće li ga vratiti nakon svega što je učinio, odgovorila je da neće. Jasno mu je stavila do znanja da će za pojedine postupke, uključujući lažnu optužbu, morati snositi posljedice, ali da posljedica ne znači automatski odbacivanje.

Već sljedećeg jutra u osam sati Ivana je nazvala broj odvjetnika Petra Kovača i predstavila se kao Lukina majka. Kada je čuo dječakovo ime, stariji muškarac nije počeo razgovor pitanjima o dokumentima, posvojenju ili razlogu poziva.

Postavio je samo jedno pitanje: „Je li živ?“