U današnjem članku donosimo emotivnu priču o Mileni i Željku, koji su nakon dugog čekanja otišli u manastir Tumane sa velikom željom da dobiju još jedno dijete. Nekoliko nedjelja nakon posjete stigla je vijest kojoj su se dugo nadali, a sinu su kasnije dali ime sa posebnim značenjem. U nastavku vam donosimo kako je izgledao njihov put od molitve i nade do rođenja malog Jakova.
Milena i Željko Maraš već su bili roditelji dječaka Veljka, ali želja za drugim djetetom dugo im se nije ostvarivala. Tokom jednog ljeta odlučili su posjetiti manastir Tumane i pomoliti se pred moštima Svetog Zosima i Svetog Jakova Tumanskog. Nekoliko nedjelja nakon povratka Milena je saznala da je trudna. Kada se ispostavilo da očekuju dječaka, supružnici su odlučili dati mu ime Jakov, a kasnije su se s bebom vratili u Tumane, gdje je dječak i kršten.
Za porodicu Maraš odlazak u manastir Tumane nije bio običan izlet niti turistička posjeta jednoj od poznatijih svetinja u Srbiji. Milena i Željko tamo su otišli noseći želju koja ih je dugo pratila – željeli su još jedno dijete.
Već su imali sina Veljka i uživali u roditeljstvu, ali druga trudnoća nije dolazila onako kako su se nadali. Kako je vrijeme prolazilo, želja da njihova porodica postane brojnija postajala je sve snažnija.
U jednom trenutku odlučili su otići u Tumane i pomoliti se pred moštima Svetog Zosima i Svetog Jakova Tumanskog. Za njih je to bio čin vjere, nade i pokušaj da u periodu neizvjesnosti pronađu dodatnu snagu.
Iz manastira su se vratili mirniji, a ubrzo je stigla velika vijest
Milena i Željko svoju molitvu nisu doživljavali kao zahtjev, već kao povjeravanje vlastite želje Bogu i svetiteljima kojima su se u Tumanu obratili.
Nakon posjete vratili su se kući, a svega nekoliko nedjelja kasnije Milena je saznala da je trudna.
Za supružnike je ta vijest imala ogromno emotivno značenje. Nakon dugog čekanja i neizvjesnosti, u njihov dom stigla je potvrda da će Veljko dobiti brata ili sestru.
Važan trenutak: Milena i Željko trudnoću su povezali s molitvom u Tumanu i odlučili da, ukoliko dobiju sina, dječaku daju ime Jakov, po Svetom Jakovu Tumanskom.
Milena je od početka trudnoće, kako se navodi u priči, imala snažan osjećaj da nosi dječaka.
Zbog toga su ona i Željko počeli razgovarati o imenu koje neće biti izabrano samo zato što im se dopada, nego će za njih nositi uspomenu na period čekanja, posjetu manastiru i molitvu koja im je tada značila mnogo.
Kada se rodio dječak, dobio je ime Jakov.
U Tumane su se vratili najprije da zahvale, a potom i s bebom
Veza porodice Maraš s manastirom nije završila prvom posjetom.
Nakon što su saznali da čekaju dijete, Milena i Željko ponovo su otišli u Tumane kako bi zahvalili Bogu.
Kasnije su se vratili još jednom, ovoga puta sa malim Jakovom u naručju.
Željeli su da dječak bude kršten upravo na mjestu na kojem su se prije njegovog rođenja molili za potomstvo.
Krštenje je obavljeno u manastiru Tumane, pred moštima Svetog Zosima i Svetog Jakova Tumanskog.
Za roditelje je taj trenutak imao snažnu simboliku. Na istom mjestu na kojem su ranije stajali sa željom i nadom sada su držali dijete čiji su dolazak toliko priželjkivali.
„Hvala Svetom Jakovu i Svetom Zosimu i hvala Bogu za ovaj predivan dar koji nam je podario.“
— Milena
Ime Jakov za njih je postalo dio porodične priče
Ime mlađeg sina za Milenu i Željka nije samo ime koje su odabrali nakon rođenja.
Ono ih podsjeća na vrijeme u kojem su čekali, na odlazak u Tumane i na trenutak kada su svoju želju povjerili molitvi.
Kada Jakov bude dovoljno odrastao, roditelji će mu moći ispričati zbog čega nosi upravo to ime – kako su prije njegovog rođenja došli u manastir nadajući se da će Veljko jednog dana dobiti brata ili sestru, a zatim se vratili s njim u naručju.
Za njih je i krštenje u Tumanu zatvorilo jedan simboličan krug. Ono što je počelo nadom i molitvom nastavilo se trudnoćom, rođenjem djeteta i zahvalnošću.
Tumane brojne porodice posjećuju upravo s molitvom i nadom
Manastir Tumane posjećuju vjernici iz Srbije i drugih zemalja regiona, a mnogi tamo dolaze moleći se za zdravlje, porodicu, potomstvo i pomoć tokom različitih životnih iskušenja.
Brojni ljudi javno dijele lična svjedočenja o događajima koje povezuju s molitvama pred moštima Svetog Zosima i Svetog Jakova.
Takva iskustva za vjernike mogu imati duboko lično i duhovno značenje, ali ih je važno razlikovati od medicinskog dokaza o tome šta je neposredno dovelo do trudnoće ili drugog zdravstvenog ishoda.
Ukratko: Milena i Željko dugo su željeli drugo dijete, a nakon posjete Tumanu Milena je saznala da je trudna. Supružnici su taj događaj doživjeli kao uslišenu molitvu, sinu dali ime Jakov i kasnije ga krstili upravo u manastiru koji za njih ima posebno mjesto u porodičnoj priči.
U hrišćanskoj tradiciji molitva ima posebno mjesto u trenucima neizvjesnosti, a roditeljska i posebno majčinska molitva često se opisuje kao izraz brige, ljubavi i nade za dijete.
Za neke ljude molitva donosi utjehu, drugima pomaže da lakše prođu kroz težak period, dok je za Milenu i Željka postala dio uspomene na vrijeme u kojem su željeli proširiti porodicu.
Njihova priča zato prije svega govori o načinu na koji su oni sami povezali vjeru, nadu i rođenje svog drugog sina.
A ta porodična priča danas nosi jedno posebno ime – Jakov.
