Sažetak
- Procjena iskrenosti ne zasniva se na jednom znaku, već na kombinaciji više pokazatelja.
- Upoređivanje ponašanja prije i tokom osjetljivih pitanja može otkriti neuobičajene promjene.
- Način odgovaranja, ton glasa i izbor riječi često pružaju dodatne informacije.
- Ponavljanje pitanja na drugačiji način može pomoći u provjeri dosljednosti odgovora.
- Nervoza sama po sebi nije dokaz da osoba govori neistinu.
Početak: Mnogi bi voljeli da postoji jednostavan način kojim bi za nekoliko sekundi mogli otkriti govori li neko istinu ili pokušava prikriti činjenice. Iako takav nepogrešiv metod ne postoji, stručnjaci za komunikaciju ističu da se u kratkom razgovoru mogu primijetiti određene promjene koje zaslužuju dodatnu pažnju. Važno je naglasiti da nijedan pojedinačni znak nije dokaz laganja. Cilj nije donositi brze zaključke, već prepoznati situacije u kojima vrijedi postaviti još nekoliko pitanja prije nego što se povjeruje iznesenim tvrdnjama.
Posmatranje: Prije nego što se postavi pitanje koje može izazvati nelagodu, korisno je nekoliko trenutaka obratiti pažnju na uobičajeno ponašanje sagovornika. Neutralna pitanja o svakodnevnim temama mogu pomoći da se uoči prirodan ritam govora, način uspostavljanja kontakta očima, pokreti ruku, brzina disanja i količina detalja koje osoba spontano daje. Takvo ponašanje predstavlja svojevrsnu polaznu tačku s kojom se kasnije mogu uporediti reakcije na osjetljivije teme.
Promjene: Kada razgovor dođe do važnog pitanja, pažnju vrijedi usmjeriti na eventualne promjene u načinu odgovaranja. Neki ljudi odjednom počnu davati neuobičajeno duga objašnjenja puna sporednih detalja, dok drugi odgovaraju veoma kratko i izbjegavaju dodatna pojašnjenja. Jednako je važno obratiti pažnju na ritam govora. U pojedinim situacijama osoba može ubrzati kako bi što prije završila temu, dok će neko drugi praviti duže pauze prije odgovora jer pokušava pažljivo složiti rečenice. Upravo nagla odstupanja od prethodnog obrasca mogu predstavljati razlog za dodatni oprez.
Izražavanje: Posebnu pažnju mogu privući izrazi kojima sagovornik naglašava vlastitu iskrenost. Rečenice poput „iskreno“, „vjeruj mi“, „koliko se sjećam“ ili „da budem potpuno otvoren“ same po sebi nisu dokaz da neko skriva istinu. Međutim, ako se upravo na osjetljivim pitanjima počnu iznenada često pojavljivati, zajedno s drugim promjenama u ponašanju, mogu ukazivati da osoba osjeća dodatni pritisak tokom razgovora.
Provjera: Jedna od najkorisnijih tehnika jeste da se isto pitanje nakon kratkog vremena postavi na drugačiji način. Umjesto direktnog ponavljanja, može se zatražiti dodatni detalj ili pojašnjenje. Kada neko govori o stvarnom događaju, odgovori uglavnom ostaju međusobno usklađeni. Ako je priča izmišljena, veća je vjerovatnoća da će se pojaviti razlike u detaljima ili nedosljednosti koje ranije nisu bile prisutne. Ovakav pristup omogućava provjeru bez optuživanja ili stvaranja nepotrebne napetosti.
Oprez: Najveća greška jeste zaključiti da neko laže samo zato što izbjegava pogled, trepće češće ili djeluje nervozno. Takve reakcije mogu biti posljedica anksioznosti, stida, umora ili straha od konflikta. Zato je mnogo korisnije ostati smiren i zatražiti dodatno objašnjenje nego odmah optuživati sagovornika. Miran razgovor, pažljivo slušanje i provjera dosljednosti odgovora daleko su pouzdaniji od oslanjanja na stereotipe o govoru tijela. U praksi se upravo kombinacija više pokazatelja, uz razumijevanje konteksta i ponašanja osobe, smatra najrazumnijim načinom procjene da li određena priča zahtijeva dodatnu provjeru.
