Tema današnjeg članka govori o hrabrosti, borbi za život i ženi koja je čak i u najtežim trenucima pokušavala zadržati osmijeh i vjeru da će pobijediti bolest. Nekada upravo ljudi koji prolaze kroz najveću bol uspijevaju drugima dati najviše snage, nade i životnih lekcija.
Vijest o smrti pjevačice Dona Ares potresla je cijeli region. Mnogi nisu mogli vjerovati da je žena koja je godinama javno pokazivala nevjerovatnu snagu izgubila najvažniju bitku svog života. Njena borba sa teškim oblikom karcinoma trajala je dugo, a ljudi su od prvog dana pratili svaki njen korak nadajući se da će i ovog puta uspjeti pobijediti bolest koja joj se stalno vraćala.
Kada je prvi put saznala dijagnozu, imala je samo 39 godina. Iako je vijest bila strašna, nije dozvolila da je potpuno slomi. Trudila se ostati jaka zbog porodice, prijatelja i publike koja ju je godinama voljela. Uspjela je čak dva puta pobijediti bolest i vratiti se svakodnevnom životu, muzici i nastupima. Ljudi su vjerovali da je najgore iza nje i da će konačno moći živjeti mirnije.
Ali sudbina je imala drugačije planove.
Bolest se vratila treći put, mnogo jača i opasnija nego ranije. Upravo tada počela je njena najteža životna borba. Dani provedeni na terapijama, iscrpljenost, strah i neizvjesnost postali su njena svakodnevica. Ipak, čak ni tada nije željela potpuno se povući od ljudi.
Umjesto toga, odlučila je svoju bol pretočiti u riječi.
- Tako je nastala njena knjiga „Soba za nikoga“, iskrena i potresna ispovijest o životu sa bolešću, strahu od smrti i ogromnoj želji da nastavi živjeti. U toj knjizi nije skrivala emocije niti pokušavala uljepšati stvarnost. Pisala je o trenucima kada je bila slomljena, ali i o trenucima kada je pronalazila novu snagu da nastavi dalje.
Iako fizički iscrpljena, pred ljudima se trudila ostati vedra i nasmijana. Na društvenim mrežama često je dijelila fotografije i misli iz svoje svakodnevice. Nije skrivala ni suze ni trenutke slabosti, ali je uvijek pokušavala poslati poruku nade ljudima koji prolaze kroz slične borbe.
Jednom prilikom tokom televizijskog gostovanja iznijela je mišljenje koje je izazvalo veliku pažnju javnosti. Rekla je da vjeruje kako je upravo mlijeko moglo uticati na razvoj njene bolesti. Znala je da će njene riječi izazvati rasprave i kritike, ali Dona Ares nikada nije bježala od toga da javno kaže ono što misli.
Do posljednjih dana života ostala je aktivna na internetu i redovno se obraćala svojim pratiocima. Jedna od njenih objava posebno je rastužila ljude širom regiona. Tada je napisala da još uvijek izdržava i da, iako osjeća kako polako slabi, pokušava ostati jaka.
Samo nekoliko dana prije smrti objavila je fotografiju nastalu prije bolesti, iz vremena kada je bila zdrava, nasmijana i puna energije. Uz fotografiju napisala je kratku poruku:
„Voli vas vaša Dona Ares.“
Mnogi danas smatraju da je upravo ta objava bila njen tihi oproštaj od publike koja ju je godinama podržavala.
- Pred kraj života dogodila se još jedna velika promjena koja je iznenadila javnost. Dona Ares razvela se od supruga Džavid Ljubovci, čovjeka koji je godinama bio uz nju tokom liječenja. Iako su mnogi nagađali šta se dogodilo među njima, pravi razlozi nikada nisu potpuno otkriveni.
Ona je tada napisala da se pomirila sa životom uz bolest, ali da nije bila svjesna koliko brzo njeno stanje postaje ozbiljno. Uprkos svemu, trudila se živjeti što normalnije i ne dozvoliti bolesti da joj potpuno oduzme životnu volju.
U jednom intervjuu iskreno je priznala da je tokom godina često zanemarivala sebe zbog posla i karijere. Rekla je da joj je posao uvijek bio na prvom mjestu i da je premalo vremena posvećivala svom zdravlju i odmoru.
Njene riječi mnogi su doživjeli kao važnu životnu lekciju.
Nakon njene smrti, njen bivši suprug Džavid Ljubovci rijetko je govorio za medije. Ipak, u nekoliko izjava otvoreno je pričao o posljednjim danima koje je pjevačica provela. Rekao je da čovjeku koji zna da odlazi ne treba zamjerati riječi izgovorene u teškim trenucima i da samo oni koji prolaze kroz takvu bolest mogu razumjeti koliko ona mijenja čovjeka.
Posebno je potresna bila njegova priča o trenutku kada su doktori u Danskoj saopštili koliko joj je vremena ostalo. Prema njegovim riječima, ljekari su gotovo tačno pogodili koliko će još živjeti.
Njena posljednja želja bila je da posljednje dane provede kod kuće, uz porodicu i ljude koje voli.
Nije više bilo mogućnosti za dalje liječenje.
Bolest je bila jača.
Ipak, ljudi koji su bili uz nju govorili su da je do samog kraja pokušavala ostati dostojanstvena i mirna.
- Tokom liječenja veliku podršku pružile su joj brojne kolege i prijatelji. Kako zbog bolesti nije mogla raditi, troškovi terapija postali su ogroman teret. Jedna terapija koštala je hiljade eura, a pored lijekova bilo je potrebno plaćati i dodatne troškove liječenja.
Halid Bešlić i Osman Hadžić među prvima su joj ponudili pomoć. Podršku su joj pružili i Saša Matić, Maja Berović, kao i Edin Džeko. Posebno joj je značila moralna podrška Jelena Karleuša i voditeljke Dragana Katić.
Dona Ares često je govorila da joj nije značio samo novac, već i svaka lijepa riječ, poruka i podrška koju je dobijala od ljudi.
Kada je preminula, u Bihaću su se okupili porodica, prijatelji i brojni ljudi koji su voljeli njenu muziku. Ipak, javnost je ostala iznenađena činjenicom da se na sahrani pojavio veoma mali broj estradnih kolega.
Zbog toga je reagovala i njena prijateljica Hana Hadžiavdagić Tabaković koja je javno izrazila razočaranje zbog ponašanja pojedinih ljudi sa estrade. Smatrala je da mnogi nisu pokazali dovoljno poštovanja prema ženi koja je godinama bila dio njihove scene.
Na posljednjem ispraćaju pojavili su se Halid Bešlić, Šako Polumenta, Halid Muslimović i Din Backović.
Mnoge je iznenadilo i to što se njen bivši suprug nije pojavio na sahrani, što je dodatno pokrenulo brojne priče i nagađanja u javnosti.
Ipak, uprkos svemu što je prošla, Dona Ares ostala je upamćena kao žena koja nije dozvolila da joj bolest uzme dostojanstvo. Do posljednjeg dana pokušavala je sačuvati osmijeh, vjeru i nadu, čak i onda kada je vodila najtežu bitku svog života
