U današnjem članku pišemo o teškoj životnoj priči jednog muškarca, koji je, uprkos tome što je bio poznat i poštovan, doživeo duboku emotivnu traumu zbog poverenja koje je poklonio osobi koja ga je izdala.

Priča počinje u malom, mirnom selu, u kojem je egzekutor, poznat kao Makaryč, nesvesno postao meta neprestanih glasina i tračeva. On je bio tipičan predstavnik tih, povučenih muškaraca, koji su radije birali tišinu nego da se prepuštaju neprestanoj pažnji ljudi. Bez obzira na to, bio je predmet žvakanja za grupu seoskih spisateljki, žena koje su uvek imale šta da kažu o životima drugih. Tih glasina nije bilo kraja, pa su ih se svi seoski meštani držali.

Jedan od razloga za njegovu tišinu bila je prošlost. U mladosti je bio popularan među devojkama, a mnogi su ga smatrali najboljim i najpoželjnijim mladićem u selu. Međutim, on je imao jedno srce, a to srce je pripadalo Anni, njegovoj prvoj i jedinoj ljubavi. Njihova veza bila je toliko čista i iskrena da su se odlučili na brak čim je on završio svoju vojnu službu.

Kada je Vanya, posle službe, napustio vojnu bazu i vratio se kući, bio je presrećan. Njegova ljubav, Anna, čekala ga je, kao što je obećala. Otišli su odmah u opštinu, podneli zahtev za brak i organizovali veliku svadbu. Život im je krenuo uzlaznom putanjom, a ubrzo su dobili i prvo dete. Iako je beba bila slaba i ranjiva, doktori su ih uveravali da ne postoji ozbiljna opasnost.

  • Tada su se u Ivanu počele pojavljivati sumnje. Iako je verovao u svoju ženu i njenu vernost, sumnje su se pojavile. Seoski tračevi nisu stajali, a najgore je bilo to što nisu dolazili od slučajnih ljudi. Njegov najbolji prijatelj, Petya, otvorio mu je oči na način koji je Ivana duboko pogodio. Naime, dok su zajedno provodili vreme u banji, Petya je postavio pitanje o njegovom novorođenčetu, iako je znao da se Ivan oseća nesigurno u tom periodu.

Ono što je Petya zatim rekao uništilo je Ivana. Optužio je Annu da je često dolazila kući kasno u noć, često bila pijana, i to sve u trenutku kada je on bio daleko na vojnoj službi. Sve to, kako je tvrdio Petya, svi su znali. Anna je bila sa drugim muškarcima, dok je Ivan bio na vojnom zadatku.

Ivanu nije bilo lako da poveruje. Petya je bio njegov blizak prijatelj, a činjenica da je bio s njim u trenutku kada je saznao ovu zastrašujuću istinu, samo je učinila ovu optužbu još težom. Ubrzo, podložan svom besu, Ivan je potražio Annu, tražeći odgovore.

Suočen sa stvarima koje je čuo, Ivan je odlučio da se obračuna sa suprugom. U njegovoj glavi, sve je bilo jasno – ona ga je prevarila, a on sada mora da donese ispravnu odluku. Krenuo je ka kući, gde je već bio besan i pijan.

  • Uzeo je svoje oružje, kao i obično, i ušao u kuću gde je zatekao Annu. Ona je bila u trenutku kada je pokušavala da smiri bebu, ali nije bilo straha u njenim očima. Ivan je naređivao da spakuje stvari i da odmah napusti kuću, govoreći da beba nije njegova. On je bio siguran da je to bio trenutak istine.

Anna je mirno pakovala stvari, a na kraju je napustila kuću, noseći bebu sa sobom. Ivan je gledao kako odlazi, držeći je pod svojim strelovitim očima, uz pozadinu pogleda svih seoskih meštana. Osećao je ogroman bes, kao da je izgubio sve što je imao.

Dok su hodali kroz selo, ljudi su pokušavali da ga umire, ali bez uspeha. Ivan je došao do kraja sela, ispalio metak pored ljudi, a zatim se vratio kući, osećajući se potpuno slomljeno. Njegova ljutnja bila je nespoznatljiva. Pao je u postelju, prolazeći kroz bizaran dan, verujući da je učinio ispravnu stvar.

Međutim, kad je sledećeg dana pogledao papir koji je Annu postavio o bebi, nešto mu nije bilo jasno. Beba nije bila uopšte prevarena. Ana je imala bebu, ali ta beba nije bila ništa drugo nego ono što je Ivan očekivao.

U trenutku pomirenja Ivan je odlučio sve da baci. Unatoč svim stvarima i nepravdi koju je pomislio, pokušao je da shvati kako je mogao tako pogrešno doneti zaključak o životu i obitelji. Čak se i suzdržao od pijenja, verujući da je popustio prema svojim osećanjima i da mu to više nije trebalo.

Pokušao je da oprosti, ali je sve bilo izgubljeno. Ivanu nije bilo lako da ode, a upravo tada je shvatio da je samo kroz traganje za sobom mogao naći mir