Tema današnjeg članka je izuzetno emotivna i govori o tome kako nevina dječja ljubav i pažnja mogu duboko dirnuti srce majke. Ova priča je o majci koja otkriva veliku tajnu svoje devetogodišnje kćeri, koja se ispostavlja kao pun emocija i iznenađenja.
Žena, koja je živjela u velikoj siromaštvu, svakodnevno se suočavala s teškom stvarnošću, gdje je svaki novčić bio od presudne važnosti, a hrana često bila oskudna. Iako je teško podnosila ove okolnosti, brinula je da njena kćerka zaslužuje više – bolje djetinjstvo, daleko od borbe za opstanak.
Jednog dana, nakon škole, kćerka je došla kući. Majka je odmah primijetila nešto neobično – djevojčica je odbila obrok, iako je bila očigledno umorna i gladna. Kad je pitala gdje je jela, kćerka je odgovorila da nije bila gladna i nije željela razgovarati o tome. Majka je bila zabrinuta, ali pokušavala je uvjeriti sebe da je to možda sitnica. Međutim, osjećaj nesigurnosti nije je napuštao.
Na stolu je ležao ruksak njene kćerke, star i pohaban. Majka je odlučila da ga pogleda, misleći da treba da ga opere, ali kad je otvorila ruksak, zaledila se. Umjesto uobičajenih školskih stvari, u njemu su bile hrpe novca. Žena je bila šokirana – odakle 9-godišnjoj djevojčici toliko novca?
- Odmah je pozvala učiteljicu, a odgovor koji je dobila samo je povećao njenu zabrinutost. “Vaša kćerka nije dolazila u školu već nekoliko dana”, rekla je učiteljica smireno. Žena je shvatila da mora pratiti svoju kćerku kako bi saznala istinu. Na sljedeći dan, odlučila je da izađe ranije i sakrije se, prateći kćerku.
Djevojčica je krenula prema školi, ali na raskrsnici je skrenula u drugu ulicu. Majka je pažljivo pratila, brinući se da je možda upletena u nešto loše. Uskoro je vidjela gdje kćerka ide – do užurbane ulice, gdje je stanula na trotoaru. Skinula je ruksak i izvadila kartonsku tablu s natpisom: “Sakupljam novac za poklon mami.”
Djevojčica je stajala i sramežljivo pokazivala svoju tablu prolaznicima. Neki su se smiješili, drugi su stavljali novac u njenu ruku. Zahvaljivala je svima i pažljivo skladištila novac u ruksak. Majka, koja je sve to gledala izdaleka, stajala je u šoku.
- Tada je sjetila razgovora prije nekoliko dana, kada je, umorna i tužna, spomenula: “Voljela bih jednom u životu da vidim more… samo da stanem na obalu.” Djevojčica je, očito, zapamtila te riječi.
Kada je djevojčica primijetila majku, momentalno se smrznula, uplašena da će biti ukorena. “Mama… htjela sam ti napraviti iznenađenje. Da vidiš more. Skoro sam skupila novac”, prošaptala je.
Majka je pala na koljena na trotoaru, snažno je zagrlila i nije mogla da zadrži suze. Nije bila ljuta, već joj je bilo jasno koliko je težak teret nosila njena malena kćerka
