U današnjem članku vam pišemo o tome kako genetika i navike utiču na naš životni vijek. Koliko je zapravo genetika zaslužna za to koliko ćemo živeti, a koliko naša svakodnevna ponašanja i navike? Pitanje je to koje često postavljamo, a odgovor, kako se čini, nije jednostavan.

Prema istraživanjima genetičarke dr Svetlane, dugovječnost je kombinacija naših gena i načina života. Iako genetska predispozicija igra veliku ulogu, postoje navike koje mogu značajno povećati šanse da ostanemo vitalni, bez obzira na to što naši geni možda nisu idealni.

Ono što je zanimljivo jeste da genetika, iako važna, nije presudna – naš svakodnevni život, izbori koje pravimo, pa čak i emocije koje doživljavamo, čine veliku razliku.

Majčina genetika ima ključnu ulogu u naslijeđivanju dugovječnosti. Naime, mitohondrije, koje su odgovorne za proizvodnju energije u našim ćelijama, nasljeđuju se gotovo isključivo od majke. To znači da osobe čije su majke doživjele duboku starost imaju veću šansu da i same žive duže, jer mitohondrije utiču na mnoge procese u organizmu, kao što su energija, regeneracija ćelija i otpornost na stres. Ako je “energetski sistem” tijela jak, funkcije tijela traju duže i stabilnije.

S druge strane, očevi nam često prenose obrasce koji se odnose na prilagodljivost organizma, kao što su reakcije na stres, metabolizam i način na koji tijelo prerađuje masti. Očevi također mogu biti odgovorni za sklonosti ka određenim bolestima, naročito onima vezanim za srce i krvne sudove. Dakle, dok majčina genetika postavlja tempo starenja, očevi oblikuju način na koji se tijelo nosi sa spoljnim pritiscima.

Međutim, dr Svetlana naglašava da genetika nije sve. Navike koje gradimo tokom života često imaju veći uticaj na dugovječnost nego što mislimo. Kako bismo živjeli duže i zdravije, moramo se posvetiti nekoliko ključnih faktora. Prvi je redovno kretanje, koje ne mora biti ekstremno. Ne trebamo biti maratonci niti provoditi sate u teretani. Poenta je u jednostavnom pokretu svaki dan. Hodanje, korišćenje stepenica, rad u bašti, pa čak i ples ili kućni poslovi mogu značajno poboljšati cirkulaciju, ojačati srce i mozak, smanjiti stres i usporiti proces starenja. Dr Svetlana to sažima u jednu jednostavnu rečenicu: “Zdravlje ne dolazi iz jednog velikog napora, već iz redovnog ritma.”

  • Druga ključna navika koju izdvajaju istraživanja je emocionalna stabilnost. Stres je najveći neprijatelj našeg zdravlja, jer ubrzava starenje. Hronični stres, potisnuta ljutnja, dugotrajna tuga i osjećaj usamljenosti mogu ozbiljno ugroziti vitalnost organizma. Dr Svetlana ističe da je važno imati stabilne odnose, osjećaj pripadnosti, i svakodnevnu rutinu koja smanjuje stres. Ljudi koji imaju jaku socijalnu podršku i koji znaju kako da se nose sa stresom, često žive duže i zdravije, jer njihovo tijelo nije stalno u “borbenom” režimu.

Na kraju, važno je shvatiti da ne možemo birati svoje roditelje ni gene koje smo naslijedili, ali možemo odabrati kako ćemo živjeti. Redovno kretanje i emocionalna stabilnost mogu biti “tiha formula” za duži i vitalniji život. Ako imamo dobre gene, to je prednost, ali čak i ako nismo baš idealno naslijedili, navike koje gradimo svakodnevno mogu učiniti ogromnu razliku.

Uzimajući sve ovo u obzir, jasno je da naš životni vijek nije samo pitanje genetike. Svaki dan je prilika da učinimo nešto dobro za svoje zdravlje, bilo da je to šetnja po parku ili smanjenje stresa kroz razgovor s prijateljima. Na kraju, kvalitetan život dolazi iz malih, svakodnevnih navika koje činimo s ljubavlju prema sebi i svom tijelu