U današnjem članku pišemo o tome kako djeca nasljeđuju mnogo više od boje očiju ili prepoznatljivog osmijeha od svojih baka i djedova. Iako genetika igra ključnu ulogu, to nije jedini faktor u priču ulazi i epigenetika, navike, pa čak i stres koji su bake i djedovi proživjeli.
Znanost nam danas sve jasnije pokazuje koliko toga djeca mogu naslijediti od prethodnih generacija, a to nas podseća na duboku povezanost svih nas kroz vrijeme.
Krenimo od osnovnog: svako dijete nasljeđuje 50% svojih gena od majke i 50% od oca, što znači da od bake i dede nasljeđuju po 25% gena. Međutim, stvar nije tako jednostavna. Tokom formiranja spolnih ćelija (spermatozoida i jajnih ćelija), dolazi do procesa rekombinacije u kojem se geni “mešaju” i “preslaguju”. To znači da djeca ne nasljeđuju identičan genetski paket od svojih baka i djedova. Neka djeca mogu više naslijediti od jednog, dok druga mogu povući osobine od drugog, a zanimljivo je da čak i braća i sestre mogu naslijediti potpuno različite osobine.
Fizičke osobine koje djeca nasljeđuju od baka i djedova ne ograničavaju se samo na boju očiju ili oblik lica. Na primjer, boja očiju je rezultat kombinacije više gena, pa se ponekad dogodi da unuk sa plavim očima “iskoci” među roditeljima sa smeđim očima. Slično se događa s visinom, pa ako je dedo visok, postoji mogućnost da dijete dobije “djedove centimetre”, čak i ako roditelji nisu previše visoki. I oblik vilice, nosa i usana mogu se preskočiti s generacije na generaciju, pa iznenada “iskrsnu” kod unuka. Takođe, građu tijela – hoće li dijete biti mršavo ili punije – također određuju geni, iako na to utiču i drugi faktori.
Za boju i teksturu kose, često dolazi do iznenađenja: dijete može naslijediti kovrdžavu kosu od bake, iako oba roditelja imaju ravnu kosu. To je zbog dominantnih i recesivnih gena koji se mogu “sakriti” u jednoj generaciji, a zatim se pojaviti u sljedećoj.
- Zdravstvene predispozicije koje djeca nasljeđuju od svojih baka i djedova često se zanemaruju, a to je veoma važno. Od bake i dede djeca mogu naslijediti predispozicije za razne bolesti — srčano-žilne bolesti, šećernu bolest, određene vrste karcinoma, autoimune bolesti, alergije, astmu, i mnoge druge. Na primjer, ako je dedo imao srčani udar u mladosti, a baka pati od povišenog šećera, djeca bi trebalo redovno pratiti krvni pritisak, nivo šećera i masnoće u krvi.
Takođe, genetski faktori mogu uticati na psihičko zdravlje i kognitivne sposobnosti. Na primjer, sklonost ka anksioznosti, depresiji ili poremećajima pažnje može biti prenesena sa prethodnih generacija, dok geni mogu uticati na lakše usvajanje jezika, muzički sluh, matematičke sposobnosti, i mnoge druge talente. Iako ovo ne znači da će dijete nužno imati iste probleme, korisno je biti svestan tih predispozicija kako bi se pružila odgovarajuća podrška.
Jedan od fascinantnih aspekata genetike je i epigenetika, koja proučava kako iskustva i okolina mogu uticati na aktivaciju ili potiskivanje određenih gena. Istraživanja su pokazala da stresne situacije s kojima su se susretali bake i djedovi – poput gladi, rata ili dugotrajnog stresa – mogu ostaviti epigenetske “tragove” koji se prenose na sljedeće generacije. Na primjer, potomci ljudi koji su preživjeli velike gladi ili ratove mogu imati povećan rizik za metaboličke poremećaje, promjene u odgovoru na stres i čak različite imunološke odgovore.
- Karakter, temperament, pa čak i lične osobine često se prenose generacijama. Koliko puta ste čuli rečenicu: “Isti dedo – tvrdoglav i svoj!” Temperament, kao i ponašanje, imaju snažnu genetsku osnovu. To znači da djeca mogu naslijediti sklonosti ka ekstrovertnosti, introvertnosti, impulzivnosti ili odmjerenosti. Na primjer, ako baka ima vedar, društven karakter, moguće je da unuk naslijedi te osobine.
Talenti i sklonosti, poput muzike, matematike, sporta ili umjetnosti, također se mogu naslijediti. Baka koja je bila odlična pijanistkinja, a roditelji nisu imali interesa za muziku, može imati unuka koji od malena pokazuje izuzetan sluh ili talent za klavir. Ponekad talenat “preskoči” generacije, pa djeca naslijede talente svojih baka ili djedova, čak i ako se roditelji nisu bavili tim aktivnostima.
Osim genetskog naslijeđa, djeca od svojih baka i djedova nasljeđuju i njihove navike, vrijednosti i stil života. Ovo nije genetsko, ali ima dugoročne posljedice. Baka i deda često uče unuke kako se ophoditi prema hrani, novcu, radu i emocijama. Na primjer, djeca mogu naučiti da jedu polako, pazeći na kvalitet hrane, ili da poštuju novac, štednju i radnu etiku, jer su bake i djedovi živjeli u vremenima kada su morali biti štedljivi i odgovorni.
Sve u svemu, djeca nasljeđuju mnogo više od fizičkih osobina koje primijetimo na porodičnim fotografijama. U njihovim genima i navikama žive priče o snazi, borbi, talentima i izazovima prethodnih generacija. Razumijevanje toga nam omogućava da prepoznamo zdravstvene rizike, podržimo talente i svjesno biramo koje porodične obrasce želimo prenijeti dalje. Na kraju, najljepši dio spoznaje je da u svakom djetetu živi mali dio bake i dede, ne samo u očima i osmijehu, već i u načinu na koji vole, uče, sanjaju i koračaju kroz život
