U današnjem članku vam pišemo na temu paralelnih odnosa i onih tišina u ljubavi o kojima se rijetko govori naglas. Ovo je tekst koji ne opravdava prevaru, već pokušava razumjeti šta se zapravo krije iza rečenice koju mnogi muškarci izgovaraju u sebi: „Ne mogu bez nje.“
U društvu u kojem se brak i vjernost često predstavljaju kao ideal kojem svi treba da teže, priče o ljubavnicama gotovo automatski nailaze na osudu. Ipak, život rijetko funkcioniše po pravilima koja izgledaju jednostavno na papiru.
Iza tajnih poruka, skrivenih susreta i pažljivo izgovorenih laži često stoje emocije koje ljudi ni sami ne znaju da objasne, ili nemaju hrabrosti da priznaju. Za mnoge muškarce, ljubavnica nije samo prolazna avantura, već prostor u kojem se osjećaju viđeno, živo i važno.
Mnogi od njih priznaju da se veza s ljubavnicom ne temelji isključivo na fizičkoj privlačnosti. Ono što ih često najdublje veže jeste emocionalna povezanost koju više ne osjećaju kod kuće. Vremenom, u dugim vezama i brakovima, razgovori se svedu na obaveze, račune, rasporede i umor. Nestane topline, pažnje i onog osjećaja da nekoga zaista zanima kako su proveli dan. U tom praznom prostoru, ljubavnica postaje osoba koja sluša, razumije i ne osuđuje. Za mnoge muškarce, to „sigurno mjesto“ postaje snažnije od bilo kakve strasti.
- Naravno, ne može se zanemariti ni fizički aspekt. Strast je drugi razlog koji se često ponavlja. Mnogi muškarci opisuju brak kao rutinu u kojoj je sve poznato i predvidljivo. Ljubavnica donosi uzbuđenje, neizvjesnost i osjećaj novog početka. Uz nju se ponovo osjećaju poželjno, kao da su im godine vraćene unazad. Ta potvrda muškosti i privlačnosti često postaje opasno snažna, naročito kada se kod kuće bliskost prorijedi ili pretvori u naviku bez emocija.
Za neke, ljubavnica nije samo osoba – ona je bijeg. Bijeg od pritiska, odgovornosti, uloga koje nose svaki dan. U toj paralelnoj stvarnosti nema stalnih podsjetnika na probleme, kredite, posao i očekivanja. Tamo ne moraju biti muž, otac ili hranitelj. Tamo su samo muškarac kojem je dozvoljeno da bude opušten. Osjećaj lakoće koji se javlja u takvim odnosima često djeluje kao emocionalni ventil, iako dugoročno donosi još veći haos.
Još jedan motiv koji se često provlači kroz ispovijesti jeste osjećaj mladosti. Ne nužno biološke, već one unutrašnje. Poruke kasno noću, spontani susreti, smijeh, tajne šetnje – sve ono što je nekada postojalo u početku veze, a kasnije nestalo. Uz ljubavnicu se ponovo budi adrenalin, samopouzdanje i uvjerenje da još uvijek mogu zapaliti iskru. Osjećaj da su “opet živi” zna biti jači od straha od posljedica.
Zanimljiv je i paradoks slobode. Iako je tajna veza sama po sebi ograničenje, mnogi muškarci tvrde da se u njoj osjećaju slobodnije nego u braku. Kod kuće imaju utisak da stalno moraju ispunjavati očekivanja i igrati unaprijed zadane uloge. Uz ljubavnicu, barem naizgled, mogu biti drugačiji, spontaniji, bliži verziji sebe kakvi bi željeli biti. Ali ta sloboda se gotovo uvijek plaća visokom cijenom – stresom, laganjem i stalnim strahom od razotkrivanja.
- Ono što se iz ovakvih priča jasno vidi jeste da većina muškaraca ne traži samo tijelo. Traže osjećaj. Da su važni. Da su poželjni. Da su razumijeni. Da imaju mjesto gdje nisu nevidljivi. Ali istina je i ova: paralelni odnosi rijetko prolaze bez rana. Rane ostaju partneru koji ništa ne sluti, djeci koja osjete promjenu, ali i samom muškarcu koji živi u dvije istine i gubi mir.
Najčešće se zaboravlja da ljubavnica ne rješava problem, već ga samo privremeno utiša. Problemi iz braka ne nestaju, već čekaju. A cijena tog čekanja često je veća nego što se u početku čini. Najzdraviji put, koliko god bio bolan, ostaje iskren razgovor, suočavanje s nezadovoljstvom i donošenje odluke – popraviti odnos ili ga završiti pošteno.
Jer život u dvije priče ne znači dvostruku sreću. Najčešće znači dvostruki teret, a sloboda koju mnogi traže na pogrešnom mjestu na kraju se pretvori u usamljenost koju nisu očekivali
