U današnjem članku pišemo o tome što čeka usamljenu ženu u starosti, kako je to kada se suočavamo s unutarnjim pitanjima o tome hoćemo li ostarjeti same i kako to preživjeti.
Mnoge žene, kako starimo, osjećaju duboku tjeskobu zbog toga što bi njihova starost mogla biti ispunjena samoćom. Nismo uvijek spremni prihvatiti činjenicu da će doći trenutak kada će naš životni ritam usporiti, djeca se udaljiti, a društveni krugovi postati manji. I dok se o tom strahu rijetko otvoreno govori, mnogi ljudi se, umjesto da pruže pravu podršku, povuku u šutnju ili ponuditi suhoparne savjete. Paulo Coelho, poznat po svojim knjigama koje diraju dušu, nudi jednostavne, ali duboke riječi koje nas mogu osnažiti u tom periodu života: usudi se, oprosti, voli.
Većina žena kroz život razvija osjećaj da vrijede onoliko koliko su potrebne drugima. Briga o djeci, partnerima, roditeljima ili poslu može nas ispuniti, no što se događa kada te uloge oslabe? Djeca odraste, brak se mijenja, a posao postane prošlost. Tada se često javlja najdublji strah: “Ko sam ja sada, kad više nisam potrebna?” Taj strah je uzrokovan osjećajem gubitka identiteta, jer se sve ono što smo činili za druge počinje smanjivati, ostavljajući nas s pitanjem: „Ko sam zapravo?“ Strah od fizičke nemoći, emocionalne praznine i nevidljivosti postaje sve jači, a u srcu se javlja tuga zbog promjena koje donosi starenje.
Međutim, Coelho nam pokazuje da postoji način kako ove strahove pretvoriti u prilike za unutarnji rast. Tri jednostavne riječi mogu biti ključ za prevladavanje ove tišine: usudi se, oprosti, voli.
Usudi se – ovih nekoliko riječi pozivaju nas na hrabrost da činimo promjene, bez obzira na to koliko kasno mislimo da je. Jedan od najvećih strahova ljudi u starosti je osjećaj da je već “prekasno” za početak nečeg novog. No, Coelho nas podsjeća da prekasno ne postoji – postoji samo trenutak kada odlučimo stati. Ako misliš da je kasno da započneš novi hobi, naučiš jezik ili se priključiš društvenoj grupi, sjeti se da promjena može doći u bilo kojem trenutku. To može biti odluka da upišeš kurs, pridružiš se književnom klubu, ili jednostavno pozoveš staru prijateljicu na kafu. Te male promjene mogu učiniti ogromnu razliku i prekinuti ciklus usamljenosti. U današnjem svijetu tehnologije, čak i korištenje video poziva i online grupa može biti most koji nas povezuje s drugima.
Oprosti – Coelho često naglašava da oprost nije poklon onome tko nas je povrijedio, već oslobađanje nas samih od bola. Oprosti sebi za prošle pogreške i odnose koji nisu ispali kako si zamišljala. Oprosti onima koji su te povrijedili, ne zato što zaslužuju tvoje oproštenje, nego zato da bi ti mogla nastaviti dalje. Oprosti životu što nije ispao onako kako si planirala. Često nosimo stare rane kao dokaz svojih neuspjeha, a ta gorčina samo produžava osjećaj usamljenosti. Ako ne oslobodimo prošlost, bit će nam teško živjeti u sadašnjem trenutku. Oprosti sebi, jer to je prvi korak ka unutarnjoj slobodi.
Volim – Ljubav prema sebi i životu može biti snaga koja nas vodi kroz starost. Coelho podsjeća da ljubav nije samo romantična, ona je i osjećaj otvorenosti prema životu, prema svakom njegovom trenutku. Voli sebe sada, sa svim svojim godinama, borama, sijedom kosom i promjenama koje su nastale kroz godine. Prihvatanje sebe znači da se prestaješ skrivati i napokon se pojavljuješ – bez straha. Ljubav nije uvijek velika strast, ona može biti topli razgovor sa susjedom, briga o nekome ili jednostavno uživanje u malim stvarima poput jutarnje kave ili šetnje kroz park. Mnoge žene kažu da se osjećaju najmanje usamljeno kada su korisne, ne iz obaveze, već iz srca.
Ove tri riječi – usudi se, oprosti, voli – mogu potpuno promijeniti pogled na starenje. Umjesto da gledamo starost kao kraj nečega, možemo je vidjeti kao početak novog života, ispunjenog hrabrošću, unutarnjim mirom i ljubavlju. Coelho nas uči da, iako je prirodno da se bojiš starenja i usamljenosti, postoje alati u našem vlastitom srcu koji mogu učiniti starost najljepšim razdobljem života
