U današnjem članku vam pišemo na temu nevidljivih tereta koji prate čovjeka kroz život i o tome kako se sve što uradimo, pomislimo ili izgovorimo na neki način vrati svom izvoru.
Ideja grijeha i karme često djeluje kao nešto daleko, nestvarno, skoro pa mitsko. Ali, kada se zastane i pogleda dublje, vidi se da to nije ništa drugo nego odraz onoga što svako od nas nosi u sebi. Grijeh nije samo riječ iz starih knjiga, niti simbol kazne koja dolazi izvana. On je posljedica, odjek onoga što činimo u trenucima kada mislimo da nas niko ne posmatra. I upravo ti odjeci kasnije utiču na našu sreću, odnose, unutrašnji mir i sve one nevidljive sfere života koje često uzimamo zdravo za gotovo.
Mnogi tvrde da se čovjek rađa sa određenim karmičkim zapisom – svojevrsnom mapom koja ga prati kroz cijeli život. Ne treba je shvatiti kao prijetnju, već kao podsjetnik da ništa, baš ništa, ne prolazi bez traga. U tom smislu karma se opisuje kao tiha sila koja ne podiže glas, ne žuri, ali uporno pamti. Ona je ogledalo koje vraća ono što smo poslali, bilo dobro ili loše.
Karma ne bilježi samo djela. Bilježi i osjećaje koji nas vode. Zavist, mržnja, radovanje tuđoj nesreći, sitne zlobne misli – sve su to vibracije koje se zadrže u našem energetskom polju i koje se vrate onda kada se najmanje nadamo. Nekad brzo, kao da svemir želi da odmah naučimo lekciju. Nekad tek nakon godina, kada i zaboravimo na ono što smo jednom uradili. Ali povratak uvijek dođe.
- Iz duhovnih predanja i iskustava mnogih ljudi izdvajaju se tri vrste grijeha za koje se vjeruje da nose najteže posljedice. Oni možda ne ostavljaju vidljive rane, ali ostavljaju duboke tragove na duši.
Prvi među njima je nepoštovanje roditelja. Ne radi se o tome da su roditelji uvijek u pravu ili da svaki od njih zaslužuje idealizaciju. Svako nosi svoje mane, slabosti i rane. Ali kada čovjek ima roditelja koji je dobar, predan, brižan – i uprkos tome dobije uvredu ili prezir – stvara se ogromna neravnoteža. Karma posebno pamti nepravdu prema onima koji su nas podigli, jer ona predstavlja udarac na temelj iz kojeg smo potekli. Takvi činovi se često vraćaju kroz odnos sa vlastitom djecom, kroz poteškoće koje se pojavljuju neočekivano, ili kroz nemir koji ne prestaje iako izvana sve izgleda uredu.
Druga velika povreda jeste izdaja osobe koja nas iskreno voli. Povrijediti nekoga ko stoji uz nas, ko vjeruje u nas i vidi u nama ono najbolje, smatra se jednim od najtežih karmičkih prekršaja. Kada čovjek slomi srce nekome ko nije zaslužio bol, on zapravo narušava jedan od najčistijih oblika energije. Tada ne trpi samo onaj koji je povrijeđen – trpi i onaj koji je izdaju počinio. Život tada često vraća iskustva slične boli, kao da nas uči kako izgleda stati na mjesto onoga kome smo učinili nepravdu.
Treći grijeh tiče se klevete i nepravde. Govoriti laži, širiti tračeve, rušiti nečiji ugled bez razloga – sve to djeluje kao sitna zabava onima koji se time bave. Ali u karmičkom smislu, to je teret koji se teško otplaćuje. Kada nekome prikačimo nešto što nije učinio, mi na sebe preuzimamo taj teret. I često se dogodi da se prije ili kasnije nađemo u situaciji gdje nas drugi sude pogrešno, gdje smo meta priča koje nisu istinite. Tada se zatvara krug.
- Karma ne vraća udarce iz osvete. Njen cilj nije kazna, nego ravnoteža. Ona želi da čovjek nauči, a ne da pati. Zato se kaže da karmički dug uvijek nosi u sebi mogućnost preobražaja. Ako shvatimo gdje smo pogriješili, ako se iskreno kajemo, priznamo, ispravimo nepravdu – energija se mijenja. Najveća snaga karme je u tome što daje novu šansu, čak i onda kada se čini da je kasno.
Najvažnije je zapamtiti da nas karma ne progoni. Ona nas uči. I zato se od čovjeka traži da bude pažljiv sa svojim riječima, da bira postupke, da ne povređuje one koji mu žele dobro i da ne zaboravi dobro koje su drugi učinili njemu. Jer svaka misao ima svoj odjek. Svaka emocija ostavlja trag. Svako djelo se vraća – nekada kao blagoslov, nekada kao upozorenje, ali uvijek na vrijeme.
Karma ne žuri. Ali nikada, baš nikada, ne promašuje
