U današnjem članku vam pišemo na temu običaja vezanih za slavu i darove koji se u srpskoj tradiciji smatraju nepoželjnim. Najjednostavnije rečeno, riječ je o starim vjerovanjima koja i danas žive u narodu i pomažu da poklon bude ne samo pažnja, već i blagoslov za dom u koji se donosi.
Slava je jedan od najdubljih porodičnih praznika, trenutak kada se kuća otvara za rodbinu, prijatelje i komšije, a cijela atmosfera odiše toplinom, sjećanjima i zahvalnošću. U takvom danu malo ko dođe praznih ruku — običaj kaže da je lijepo ponijeti skroman znak poštovanja, bilo vino, kafu, cvijeće ili neku sitnicu koja uljepšava dom. Nekada su se nosili potpuno jednostavni darovi poput jabuke, kolača ili šećera, ali njihov značaj bio je veliki jer su simbolizovali dobrodošlicu, zdravlje i blagostanje. Suština je uvijek bila u namjeri, a ne u vrijednosti poklona.
Ipak, kroz generacije su se prenosila i vjerovanja o predmetima koje nije poželjno darivati za slavu. Neka potiču iz starih običaja, neka iz simbolike predmeta, a neka iz iskustava koja su se u narodu prepričavala kao upozorenja.
Prvo među njima jesu oštri predmeti. Noževi, makaze i slične stvari nose simboliku „presijecanja“, pa se vjeruje da mogu unijeti neslogu ili narušiti mir u kući domaćina. Ako se ipak dogodi da se takav poklon uruči, domaćin često daje simboličan novčić kako bi se poklon „otkupio“ i time neutralizovao neželjeni simbolizam. Narod kaže da oštro siječe energiju, pa se zato izbjegava.
- Druga stvar koju se ne preporučuje poklanjati jeste ogledalo. Ovaj predmet je kroz vijekove nosio dozu mistike — vjerovalo se da upija ili zadržava energiju osobe koja se u njemu ogleda. Zato se smatralo da poklanjanje ogledala može donijeti nemir, lošu sreću ili čak prenijeti nečiju negativnost. Ogledalo se zato uvijek biralo oprezno i nije bilo dio slavskih darova.
Tu su i medicinski uređaji, koji se, iako praktični, tumače kao loš znak na ovakvim svečanim okupljanjima. Darovi poput aparata za pritisak ili masažera mogu ostaviti utisak da se „priziva“ bolest ili podsjeća na zdravstvene probleme, što se nikako ne uklapa u slavski duh. U trenucima koji slave život, zdravlje i zajedništvo, takvi predmeti se smatraju neprimjerenim.
Posebnu simboliku ima i prazno posuđe. U narodnoj tradiciji prazna činija ili šolja predstavlja nedostatak obilja, pa se vjeruje da poklanjanje praznog posuđa „odnosi“ sreću iz doma. Ako neko želi da pokloni set tanjira ili šerpi, običaj nalaže da se unutra stavi novčić, makar i najmanji, kako bi se ta praznina ispunila i donijela obilje umjesto oskudice.
Ni satovi nisu preporučeni slavski pokloni, jer označavaju protok vremena. Mnoga vjerovanja, ne samo domaća nego i ista ona iz dalekih kultura, povezuju sat sa rastankom ili „odbrojavanjem“. Zbog tog značenja, sat se ne smatra sretnim darom, naročito ne u trenucima zajedništva.
Slično važi i za novčanike. Poklanjanje praznog novčanika tumači se kao nagovještaj prazne finansijske budućnosti, pa se i ovdje poštuje pravilo da u njemu uvijek mora biti makar simboličan iznos. Novčanik bez novca, prema tradiciji, nosi prazninu, a ne blagostanje.
- Postoje i predmeti koji nose posebno emotivnu simboliku. Biseri, iako prelijepi, u narodnom predanju predstavljaju „suze“ i zato se izbjegavaju u radosnim prilikama. Smatralo se da donose tugu ili nesreću onome ko ih primi, pa su zato rijetko bili poklon u trenucima slavlja. Šalovi i marame takođe imaju specifičnu simboliku — vjerovalo se da donose razilaženje, svađe ili čak udaljavanje topline iz doma, pa su se izbjegavali kao dar na slavi.
Na kraju, poruka svih ovih vjerovanja nije da treba strahovati od poklona, nego da se slava doživljava kao svetkovina mira, ljubavi i skromnosti. Najljepši slavski dar uvijek je onaj koji nosi dobru namjeru i blagu energiju.
Tradicionalna pravila o tome šta ne treba darivati služe da podsjećaju na ravnotežu, simboliku predmeta i mudrost predaka koji su željeli sačuvati harmoniju doma. U slavskom danu najvažniji je osmijeh, poštovanje i želja da se u tuđi dom unese dobra energija — sve ostalo je samo detalj
