U današnjem članku vam pišemo na temu neobičnog odnosa između žene i divlje životinje, priče koja je počela kao izraz bezuslovne ljubavi, a završila se tragedijom koja je zauvijek obilježila živote svih uključenih. Ovo je priča o Sandri Herold i šimpanzi Travisu priča o privrženosti, boli i lekciji koju nikada nije željela naučiti.
Sandra Herold nekada je živjela život koji je djelovao gotovo savršeno. Imala je porodicu, stabilan brak, uspješne poslovne poduhvate i jedan neuobičajen dodatak svom domu — šimpanzu Travisa, životinju koja je u njenom srcu ubrzo zauzela mjesto ravno djetetu. Kada ga je 1995. godine kupila za veliku sumu, činilo se da je to samo još jedan neobičan korak u njenom životu. Međutim, vremenom je postalo jasno da je Travis za nju nešto mnogo više.
Odrastao uz nju, Travis je postao njen „sin“, saputnik i tihi oslonac. Sandra ga je hranila najboljom hranom, oblačila u odjeću namijenjenu ljudima, pa čak ga je učila trikovima koji su mu donijeli naklonost komšiluka. Pratila ga je svuda, vodila u emisije, a Travis je postao lokalna zvijezda — omiljen, pristupačan, fascinantan. Ona je govorila da čovjek tek tada „upozna šimpanzu“ kada s njom jede, kupa se i dijeli svakodnevicu. Nakon što je izgubila muža i kćerku, prisustvo ove životinje postalo je njen izvor utjehe, jedini prostor gdje je osjećala toplinu doma kakav pamti.
- Ali kako je vrijeme prolazilo, počeli su se nazirati i prvi tamni obrisi njegove prave prirode. Travis je postajao sve nestabilniji, ponašanje mu je ponekad bilo nepredvidivo, a Sandra je, u želji da ga umiri, počela da mu stavlja lijekove za smirenje u čaj. Iako je vjerovala da tako štiti i sebe i okolinu, zapravo je hodala po tankoj liniji — između ljubavi koja joj je značila sve i rizika koji je mogao postati katastrofalan.
Godine 2009. ponovo je stupila u kontakt sa starom prijateljicom, Čarlom Neš. Čarla se preselila kod nje, nadajući se mirnom životu i prijateljskoj podršci. Međutim, upravo u tom periodu došlo je do tragedije koja će zauzeti naslovne strane širom zemlje. Jednog dana, nakon što je Travis iskočio iz automobila, nastupio je trenutak u kom se divlja priroda koju je Sandra godinama pokušavala suzbiti potpuno probudila.
Napad koji je uslijedio bio je brutalan. Travis je nasrnuo na Čarlu, grebao je, grizao i kidao joj lice i tijelo, pokazujući snagu i divljinu koje nijedan čovjek, pa ni žena koja ga je voljela kao dijete, nije mogao u potpunosti kontrolirati. Sandra je očajnički pokušavala zaustaviti napad. Prvo je zgrabila lopatu, a kada to nije uspjelo, otrčala je u kuću po mesarski nož. U tom dramatičnom trenutku, jedini način da zaštiti prijateljicu bio je da se suoči sa bićem koje je godinama zvala svojim djetetom.
- Udarac koji je Travis primio bio je fatalan. Sandra je kasnije pričala kako ju je pogledao kao da je pitao: „Mama, šta si to uradila?“ Taj pogled ostao je s njom do kraja života, kao rana koja ne zarasta. Policija je potvrdila smrt šimpanze na licu mjesta, dok je Čarla preživjela uprkos teškim povredama koje su zahtijevale brojne rekonstruktivne operacije.
Nakon svega, Sandra je ostala sama sa svojom tugom i osjećajem da je izgubila porodicu po drugi put. Ipak, uprkos tragediji, nije prestala voljeti šimpanze. Na kraju je našla drugu, ali je ovoga puta bila svjesna granica — životinju je povjerila prijatelju koji je o njoj brinuo van države, a ona je odlazila u posjete kad god je mogla. To je bio njen način da zadrži vezu s bićima koja su joj donosila mir, ali i da poštuje činjenicu da je divljina nešto što se ne može u potpunosti pripitomiti.
Sandrina priča ostaje snažan podsjetnik na to koliko je tanka granica između ljubavi i opasnosti kada se radi o divljim životinjama. Njena veza sa Travisom bila je velika, čista i emotivna, ali i opasna, jer je srce vodilo tamo gdje razum nije mogao pratiti. Upravo zato, ova priča nije samo o tragediji — već i o lekciji koju život ponekad isporuči na najteži mogući način
