U današnjem članku vam pišemo na temu neobičnih trenutaka u kojima se čini da sudbina djeluje umjesto nas.Ova priča govori upravo o tome o trenutku koji je izgledao kao nevolja, a zapravo je bio spas u posljednji čas.
Jutro je u zračnoj luci u Münchenu započelo kao i svako drugo. Putnici su užurbano prolazili kroz terminale, noseći svoje torbe, ispijajući prvu kavu ili užurbano pokušavajući pronaći pravi izlaz. Sve je izgledalo uobičajeno, uključujući i ukrcavanje na let EuroSkyja prema Barceloni. Među putnicima nalazila se i Anna, trudnica u sedmom mjesecu trudnoće, koja je čekala svoj red za ulazak u avion. Na licu joj se mogla vidjeti blaga iscrpljenost, ali se trudila ostati pribrana. Imala je preporuku liječnika da smije letjeti ako sve bude u redu, pa je s tim uvjerenjem krenula na put.
Kada je kročila u kabinu, stjuardesa ju je pristojno upitala koliko je trudna. Anna je bez oklijevanja izvadila svoju potvrdu i pokazala je. Međutim, pogled koji je stjuardesa razmijenila sa svojom kolegicom nije ulijevao povjerenje. Nedugo nakon toga, druga je stjuardesa prišla sa znatno hladnijim stavom. Kazala joj je da ne može ostati u avionu jer nemaju odobrenje kapetana. Anna je u tom trenutku bila zbunjena – imala je sve potrebne papire, a i vrijeme presjedanja joj je bilo ograničeno.
- Pokušala je razgovarati, objasniti, zamoliti. Njezine su riječi, međutim, padale na zatvorena vrata. Stjuardese su bile neumoljive. U kabini se počeo dizati žamor – pojedini putnici zauzeli su se za Annu, govoreći da ima dokumente i da nema razloga da je izbace. No njihov glas nije promijenio odluku posade. Kapetan je ostao u kokpitu, a uloge su već bile podijeljene.
Na kraju su je dvije stjuardese doslovno ispratile natrag niz stepenice, uz komentar kako je “tako najbolje”. Dok se spuštala, Anna je osjećala bol u trbuhu i napor u svakom koraku. Disanje joj je postajalo sve teže, ali je pokušavala ostati smirena. Na sigurnosnom pultu zatražila je gutljaj vode, ali ni tu nije naišla na razumijevanje – rekli su joj da pričeka dok joj prerade kartu. Minuti su prolazili, a umor joj se sve više uvlačio pod kožu.
S prozora je mogla vidjeti avion iz kojeg su je izbacili. Kretao se prema pisti, ubrzavao, i činilo se da će svakog trenutka poletjeti. Onda je dvoranom odjeknuo oštar alarm. Ljudi su se ukočili, a pogled im je poletio prema velikim staklenim površinama. Na ekranu je zatreperila poruka o hitnom zaustavljanju na pisti. Avion je naglo zakočio, a iz guma se dizao dim. Putnici u terminalu zastali su, neki vrisnuli, drugi potrčali bliže prozoru, tražeći objašnjenje.
U sljedećim trenucima uslijedile su informacije koje su svima ledenile krv u žilama. Objavljeno je da je došlo do tehničkog kvara. Anna je osjetila kako joj srce lupa u grudima. Nekoliko minuta kasnije dispečer je potvrdio da je riječ o kvaru navigacijskog sustava i da bi avion u zraku izgubio kontrolu u roku od nekoliko minuta. Shvaćanje koliko je situacija ozbiljna prošlo je kroz dvoranu poput šoka.
- Ljudi su počeli šaptati, povezivati događaje. Neki su se prisjetili trudnice koju su baš s tog leta izbacili. Starija gospođa tik do nje upitala je da li je to bio isti avion. Kada joj je potvrđeno, samo je tiho uzdahnula. Anna je stajala nepomično, gledajući kroz staklo i shvaćajući da je upravo preživjela nešto što je moglo završiti tragično.
Naknadno se saznalo da se u prtljažnom prostoru ispod sjedala 14B dogodio kratki spoj. Upravo je taj spoj uzrokovao kvar koji bi se nekoliko minuta nakon polijetanja pretvorio u požar. Da je avion stigao u visine, šanse za kontrolu nad situacijom bile bi minimalne. Sudbina, slučajnost ili čudo – kako god to netko nazvao, činjenica je ostala ista: izbacivanje iz aviona spasilo joj je život.
Dva sata kasnije, djelatnici zrakoplovne tvrtke došli su do Anne s isprikom i novom kartom. Očekivali su ljutnju, možda prigovor ili barem oštar komentar. No Anna je samo smireno odgovorila da danas jednostavno ne bi trebala letjeti. Držala se za trbuh, svjesna da svaka odluka u tom trenutku ima težinu. Njezin blag, gotovo pomiren osmijeh djelovao je kao odgovor na sve ono što se dogodilo.
Od toga dana, na tom aerodromu često se prepričava njezina priča. Ljudi govore da ponekad, bez obzira na sve što planiramo, život intervenira na svoj poseban način – čak i onda kada nam se čini da je protiv nas. A ponekad, baš ti trenuci koje doživimo kao nepravdu ispostave se kao najveća zaštita koju smo mogli dobiti
