U današnjem članku vam pišemo na temu Svetih Vrača Kozme i Damjana. Riječ je o dva sveta brata koje vjernici posebno poštuju zbog njihovog milosrđa, predanosti i neobičnog dara da liječe bolesne.
Sutra Srpska pravoslavna crkva obilježava njihov dan, iako u kalendaru nije ispisan crvenim slovom, što mnoge iznenadi. Ipak, to ne smanjuje značaj praznika. Naprotiv, veliki broj porodica slavi ovaj dan, a posebno se poštuje među ljudima koji se bave medicinom. Kozma i Damjan poznati su kao nebeski ljekari, zaštitnici svih koji liječe druge, pa se njihov praznik u mnogim zdravstvenim ustanovama dočekuje sa posebnim poštovanjem.
Ova sveta braća, prema hrišćanskom predanju, dobili su od Boga dar iscjeljivanja još dok su bili vrlo mladi. Umjesto da tu sposobnost iskoriste za ličnu korist, odlučili su da čitav svoj život posvete pomaganju onima kojima je pomoć najpotrebnija. Ono što ih čini izuzetnim jeste činjenica da nikada nisu primali novac za svoje ljekarske usluge. Zbog toga ih narod zove Bezsrebrenici — oni koji pomažu bez naknade, iz čiste ljudskosti i vjere.
Posebno se naglašava da u svom radu nikada nisu pravili razliku među ljudima. Liječili su sve, bez obzira na vjeru, porijeklo ili društveni položaj. Jedino su molili da se ime Hristovo ne spominje bez razloga ili nepoštovanja, čak i ako pacijent nije bio hrišćanin. Ta jednostavna molba otkriva koliko su bili posvećeni svojoj vjeri, ali i koliko su poštovali slobodu svakog čovjeka da vjeruje ili ne vjeruje.
- Po mnogim krajevima, praznik Svetih Vrača nosi snažnu simboliku. Smatra se dobrim danom za molitvu, naročito kada se traži ozdravljenje ili snaga da se izdrže životne poteškoće. Ljudi se njima zavjetuju u trenucima bolesti, vjerujući da će, ako ozdrave, nastaviti s posebnim poštovanjem obilježavati njihov dan. Takvi zavjeti su duboko ukorijenjeni u narodnu tradiciju i prenose se s generacije na generaciju.
Brojne crkve i manastiri nose njihova imena. U mnogim gradovima, od Beograda do Kikinde, Futoga i krajeva oko Niške Banje, postoje hramovi posvećeni Kozmi i Damjanu. Jedno od posebno značajnih mjesta je Zočiste manastir na Kosovu i Metohiji, koji se pominje još početkom XIV vijeka. Taj manastir vjernicima je poznat po brojnim svjedočanstvima o ozdravljenjima i blagodetima dobijenim molitvom baš na tom mjestu.
Na ikonama i freskama, Sveti Vrači prikazani su u odjeći nalik onoj iz srednjeg vijeka. Najčešće u rukama drže male kovčežiće ispunjene lijekovima, simbolizujući njihovu ulogu ljekara. Njihova najpoznatija predstava nalazi se u Pećkoj patrijaršiji, iznad sarkofaga arhiepiskopa Danila Drugog, gdje se vjernici često zaustave da se pomole i potraže utjehu. Ta freska nosi posebnu duhovnu težinu i mnogi je smatraju jednom od najljepših posveta njihovom djelu.
Narodno vjerovanje kaže da je ovaj dan posebno povoljan za molitve za zdravlje. Ljudi vjeruju da Sveti Vrači mogu pomoći da se sačuva snaga tokom cijele godine, štiteći od bolesti i slabosti. Zato se na današnji dan mnogi obraćaju nebu sa dubokim osjećajem nade, često sa riječima koje dolaze pravo iz srca.
- Takođe, postoji uvjerenje da na ovaj praznik nije dobro baviti se teškim fizičkim poslovima, posebno onima koji se rade visoko iznad zemlje. Stariji kažu da bi se na taj dan trebalo kloniti rizika jer se smatra da takvi poslovi mogu privući nesreću. Još jedno rasprostranjeno vjerovanje govori da se bez velike potrebe ne bi trebalo udaljavati od doma, kao i da se ovaj praznik vezuje za zaštitu od udara groma. Sve te običaje ljudi prenose s koljena na koljeno, čuvajući ih kao dio identiteta i duhovne tradicije.
Emocionalni ton koji prati priču o Svetim Vračima obično se veže za zahvalnost, poštovanje i tiho divljenje. Njihov životni put predstavlja primjer kako se dobrota može živjeti bez velike buke, bez očekivanja zahvalnosti i bez potrebe da se istakne bilo kakva lična žrtva. Njihova najveća snaga bila je spremnost da pomognu svakome, bez obzira ko je taj čovjek i šta vjeruje.
Zato se i danas, vjekovima kasnije, o njima govori s toplinom. Ljudi ih se sjećaju ne samo kao svetitelja, nego i kao simbola humanosti. Priča o Kozmi i Damjanu služi kao podsjetnik da je poseban dar moći pružiti pomoć drugome, a još veći moći to činiti iz čiste dobrote, sa uvjerenjem da svako biće zaslužuje brigu i milost.
Njihov dan ostaje prilika da se svi prisjete koliko je zdravlje dragocjeno. To je trenutak kada se vjernici okupljaju, mole, zahvaljuju i nadaju se da će, uz njihovu zaštitu, ostati snažni i sposobni za život i rad. Iako su živjeli u davnim vremenima, priča o njima i danas inspiriše, podsjećajući da ljubav prema čovjeku nikada ne izlazi iz mode i da je dobrota, kad se daje nesebično, uvijek najveći lijek
