U današnjem članku vam pišemo na temu vjere, nade i čudesnih trenutaka koji pokazuju kako ljudi u najtežim situacijama pronalaze snagu u Bogu i svetiteljima. Priča o ocu Predragu Popoviću i njegovoj porodici podsjetnik je na to da je vera često najveći oslonac kada život donese iskušenja i neizvjesnost.
Otac Predrag i njegova supruga Ivana više od dvadeset godina žive skladan brak i zajedno odgajaju troje djece – Teodoru, Petra i Pavla. Put do roditeljstva, međutim, nije bio lak. Popadija se prisjetila kako su prva dva djeteta došla na svijet uz velika iskušenja. Najprije se rodila Teodora, a potom i mali Petar, u sedmom mjesecu trudnoće, sa svega 1400 grama.
Kao i svako prijevremeno rođeno dijete, suočio se s brojnim zdravstvenim problemima, ali majka i otac nisu gubili vjeru. „Najvažnije je da se uzdamo u Gospoda,“ govorila je hrabro popadija, naglašavajući kako je upravo povjerenje u Boga bilo njihov oslonac u trenucima straha.
- Ta iskustva su, kako otac Predrag kaže, porodicu naučila strpljenju i dubljoj povezanosti s Bogom. Svaka poteškoća postajala je prilika da zajedno pronađu snagu i mir, a posebno mjesto u njihovom životu zauzima Sveta Petka. Za njih ona nije bila samo svetiteljka o kojoj su slušali u crkvenim pričama, već stvaran izvor utehe.
Otac Predrag je jednom prilikom ispričao san koji je, kako kaže, duboko obilježio njegov život. To je bilo u vrijeme dok je bio katehista i živio u Vrnjačkoj Banji, dok je Ivana nosila njihovo prvo dijete, Teodoru. Te noći sanjao je scenu bez ikakve pozadine – samo svjetlost i monahinju koja se približila njegovoj trudnoj supruzi, mazeći je i tješeći. San je bio toliko jasan da ga nije mogao zaboraviti.
Kako mu je kasnije objasnio otac Gerasimus, san se može smatrati istinskim tek ako sadrži znak krsta, jer neprijatelj može oponašati lik svetitelja, ali nikada krst. U snu je otac Predrag prišao monahinji i upitao je: „Ko si ti?“ Ona je odgovorila: „Ja sam majka Paraskeva.“ Kada ju je upitao ima li krst, ona je podigla svoju odoru i ispod nje pokazala krst od orahovine. Bio je to znak koji je tražio. Nakon toga, žena iz sna nastavila je da tješi Ivanu, a Predrag je znao da je u pitanju posebna poruka.
Sljedećeg jutra, na liturgiji, doživio je prizor koji ga je ostavio bez riječi. Dok je pomagao kod oltara, vidio je suprugu kako sjedi u crkvi, a pored nje – ista ona monahinja iz sna. Mazila je i grlila njegovu ženu na isti način. Nakon službe, Ivana je prišla i rekla mu: „Ovo je mati Paraskeva iz manastira Svete Petke kod Šapca.“ U tom trenutku, otac Predrag je podijelio iskustvo sna, a monahinja je samo potvrdila njegovu vjeru riječima: „Dušo, ne brini, tvoja majka Paraskeva te je uzela pod zaštitu. Sve će biti u redu i rodit ćeš bez ikakvih problema.“
- Taj događaj ostao je urezan u sjećanju cijele porodice Popović. Oni su ga doživjeli kao potvrdu da su pod zaštitom svetiteljke koju posebno poštuju i kojoj se uvijek obraćaju s vjerom i ljubavlju.
Ova priča je mnogo više od opisa sna. Ona svjedoči o tome kako vjera može donijeti mir i snagu u najtežim trenucima, ali i o tome kako se ljudi osjećaju vođeni i zaštićeni kada vjeruju. Za oca Predraga i njegovu porodicu, Sveta Petka nije samo ime u kalendaru – ona je postala živa podrška i znak Božjeg prisustva u njihovim životima.
U vremenu kada mnogi traže utehu u materijalnim stvarima i brzim rješenjima, priča Popovićevih podsjeća nas na istinsku vrijednost povjerenja, vjere i zajedništva. Jer nekada i kroz snove dolazi najjasnija poruka – da nismo sami, i da postoji sila koja nas drži čak i kada smo najranjiviji
