U današnjem članku vam pišemo na temu pravilnog čuvanja meda. Mnogi od nas vjeruju da se med ne može pokvariti i da je dovoljno staviti ga u kuhinjski ormarić, ali istina je da način na koji ga skladištimo uveliko utiče na njegov kvalitet i ljekovita svojstva.
Med je poznat po svojoj dugovječnosti i često se opisuje kao namirnica koja nema rok trajanja. Ipak, pogrešno skladištenje može dovesti do gubitka hranjivih tvari i promjene u ukusu. Ljudi ga obično čuvaju na sobnoj temperaturi, najčešće u ladici ili na polici, no stručnjaci ističu da to nije najbolji izbor. Pčelar Filip Grgula naglašava da med treba držati na hladnom, suvom i tamnom mjestu, gdje je temperatura niža od 18 stepeni Celzijusa. Izbjegavanje toplote i direktnog svjetla ključno je za očuvanje svih njegovih korisnih osobina.
Prilikom skladištenja veliku ulogu ima i posuda u kojoj se med drži. Najbolji izbor su staklene ili porculanske tegle koje se dobro zatvaraju, dok plastične ambalaže nisu preporučljive. Plastika, naročito kod dugotrajnog čuvanja, može izazvati hemijske reakcije koje negativno utiču na kvalitet. Upravo zbog toga tradicionalne staklenke nisu samo estetski detalj, već i najbolja zaštita za ovu dragocjenu namirnicu.
- Zanimljivo je da se med, iako se smatra neuništivim, ipak može pokvariti u određenim okolnostima. Jedan od razloga je prisustvo previše vode u njegovom sastavu. Ako pčelar prerano izvadi med iz košnice i on sadrži više vlage nego što je dozvoljeno, dolazi do fermentacije. To se lako prepoznaje po pjeni koja se stvara na površini i po mirisu koji podsjeća na alkohol. Drugi razlog je izlaganje visokim temperaturama. Tada se u medu stvara supstanca poznata kao HMF (hidroksimetilfurfural), koja može biti štetna. Zbog toga se uvijek savjetuje da med bude daleko od izvora toplote, poput šporeta ili radijatora.
Fermentisani med ima prepoznatljive karakteristike. Njegov miris podsjeća na kvasac ili pivo, a ukus postaje neprijatan. Pjena na površini jasan je znak da proizvod više nije pogodan za konzumaciju. Takav med se eventualno može iskoristiti za pravljenje tinktura ili domaćih preparata, ali nikako za svakodnevnu upotrebu.
Osim pravilnog čuvanja, jednako je važno znati kako prepoznati pravi med. Na tržištu se, nažalost, može pronaći mnogo industrijskih varijanti koje nemaju ista svojstva kao prirodni proizvod. Jedan od najjednostavnijih pokazatelja autentičnosti je proces kristalizacije. Prirodni med nakon određenog vremena počinje da se kristališe, dok lažni ostaje ujednačeno tečan. Cvjetni med, med od uljane repice ili deteline kristališu se brzo, dok bagremov med može ostati tečan i duže od godinu dana. Kupcima se savjetuje da obavezno provjere etiketu i da izbjegavaju proizvode sa oznakom “mešavina meda iz EU i van EU”, jer se tu najčešće radi o sumnjivim mješavinama nižeg kvaliteta. Najsigurnije je kupovati direktno od pčelara ili od provjerenih proizvođača.
Još jedan važan savjet odnosi se na način korištenja. Česta navika je da kašiku nakon lizanja ponovo zaronimo u teglu. Međutim, na taj način unosimo bakterije i vlagu, što povećava rizik od kvarenja. Zato se preporučuje uvijek koristiti čistu i suvu kašiku. Iako ovo zvuči kao sitnica, upravo takvi detalji čine razliku između dugotrajnog i pokvarenog meda.
Ako dođe do kristalizacije, nema razloga za brigu. To je prirodan proces i ne znači da se med pokvario. Dovoljno je staviti teglu u mlaku vodenu kupku i kristali će se polako otopiti. Ipak, važno je naglasiti da voda ne smije biti vrela, jer bi previsoka temperatura uništila dragocjene enzime i vitamine.
- Pravilno čuvanje meda zapravo nije komplikovano. Dovoljno je pridržavati se nekoliko jednostavnih pravila: staklena posuda, tamno i hladno mjesto, izbjegavanje toplote i vlage. Time se čuva i njegov bogati sastav, od antioksidansa do enzima koji ga čine jednom od najvrijednijih namirnica. Med nije samo zaslađivač, već prirodni lijek koji su ljudi koristili hiljadama godina, i upravo zbog toga zaslužuje poseban tretman.
Zaključak je jednostavan: iako mnogi vjeruju da se med ne može uništiti, način na koji ga skladištimo uveliko utiče na njegov kvalitet. Ako želimo da zadrži svoju ljekovitost i ukus, potrebno ga je čuvati pažljivo i s poštovanjem. Tako ćemo u svakoj kašici osjetiti prirodnu snagu koju su pčele vrijedno skupljale, a naš organizam dobiće upravo ono što mu je potrebno
