U današnjem članku vam pišemo na temu glumačke porodice Krivokapić, čije priče spajaju iskustvo starijih i energiju mlađih generacija. Najjednostavnije rečeno, radi se o ocu Miodragu, velikom glumcu stare škole, i njegovom sinu Bojanu, koji danas gradi sopstvenu karijeru i porodični život.
Miodrag Krivokapić ostavio je dubok trag na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Bio je umjetnik koji je pažljivo birao uloge i, kako sam kaže, nikada do 1991. godine nije napravio umjetnički kompromis. Uprkos slavi i angažmanima, ostao je prizeman, volio je druženja sa kolegama i prijateljstvima koja su trajala decenijama. Jedna od tih prijateljica bila je Milena Dravić, sa kojom je dijelio i privatne i profesionalne trenutke. Danas se Miodrag povukao iz javnog života i uživa u jednostavnim stvarima, poput posjeta beogradskim pijacama.
Njegov sin Bojan krenuo je očevim putem, ali u vremenu koje nosi drugačije izazove. Publika ga pamti još od filma Montevideo, Bog te video, gdje je tumačio Momčila Đokića Gusara. Nakon toga uslijedile su brojne serije – Istine i laži, Vojna akademija, Čizmaši, Pet. Njegova posljednja zapažena uloga bila je u seriji Sablja, gdje je igrao Zvezdana Jovanovića, pripadnika Jedinice za specijalne operacije, osuđenog za ubistvo premijera Zorana Đinđića. Sama činjenica da se prihvatio tako teške i kontroverzne uloge govori koliko se Bojan ne boji izazova na sceni.
- Ipak, Bojan ne krije da su postojali projekti za koje bi volio da ih nije radio. Sam ističe da mu je žao što je bio dio serije Greh njene majke, ali naglašava da je i to iskustvo imalo lijepih trenutaka jer ga je vezalo za kolegu Gorana Daničića. Očigledno je da za njega svaki posao, dobar ili loš, nosi i vrijednu životnu lekciju.
Privatno, Bojan je suprug i otac. Sa suprugom Taisom ima ćerku Nevenu i sina Bogdana. Njih dvoje otvoreno govore o izazovima koje nosi roditeljstvo, jer njihov sin ima autizam. Bojan i Taisa odlučili su da svoju priču podijele sa drugima kroz podkast Neosvetljeni ćošak. Upravo taj naziv su odabrali jer autizam za mnoge ostaje nepoznanica – svijet koji je teško razumjeti, ali koji zaslužuje pažnju i podršku.
Njihova iskrenost i hrabrost u javnim nastupima podiže svijest o problemima sa kojima se suočavaju roditelji djece s autizmom. Bojan često naglašava da je to stanje doživotno i nepredvidivo, te da je put tih porodica pun izazova. Podrška bake i deke tu postaje dragocjena, a mali krug bliskih ljudi nerijetko je jedini oslonac.
U jednom intervjuu Bojan je govorio i o svom braku. Opisao je kako mu dani brzo prolaze, a brak sa Taisom doživljava kao novu dimenziju njihove veze. Otac Miodrag mu često daje savjete, kako u poslu tako i u privatnom životu. To svjedoči o odnosu ispunjenom međusobnim povjerenjem i poštovanjem.
- Krajem prošle godine otac i sin pojavili su se zajedno u emisiji U krugu porodice. Bio je to poseban trenutak jer su publika i gledaoci mogli da vide njihovu iskrenu bliskost. Miodrag je tada govorio o svom odnosu prema glumi, ponosno ističući da nikada nije radio za slavu ili novac, već samo ono što ga je zanimalo. Bojan, s druge strane, priznao je da se nekih uloga kaje, ali i da uči iz svakog iskustva.
Ono što povezuje oca i sina jeste posvećenost umjetnosti, ali i porodici. Miodrag je veći dio života bio odsutan zbog posla, dok je supruga vodila brigu o domu i djeci, pored toga što je radila kao doktorka u Hitnoj pomoći. Ta žrtva pokazuje koliko je porodična podrška bila važna za obojicu glumaca.
Danas Bojan nastavlja da gradi karijeru u skladu sa očevim principima – bira uloge pažljivo, ali priznaje i svoje greške. Njegova priča nije samo o glumačkom putu, već i o ličnoj borbi, braku i roditeljstvu. Ono što ga izdvaja jeste spremnost da javno govori o temama o kojima mnogi ćute, poput autizma.
Porodica Krivokapić ostaje primjer kako se talenat, ljubav i životna iskušenja mogu spojiti u jednu priču koja inspiriše. Miodrag, glumac koji je obilježio jednu epohu, i Bojan, njegov nasljednik koji traži sopstveni izraz, pokazuju da se snaga umjetnosti i porodice prenosi s generacije na generaciju. Njihova priča podsjeća da slava prolazi, ali da ostaju djela, vrijednosti i ljudi koje volimo
