U današnjem članku vam pišemo na temu Halida Bešlića, čovjeka čiji je glas obilježio generacije i ostavio neizbrisiv trag na muzičkoj sceni Balkana. Njegove riječi iz jednog intervjua iz 2011. godine, kada je govorio o karijeri i povratku na beogradsku scenu, danas zvuče još snažnije jer dolaze kao podsjetnik na umjetnika kojeg više nema, ali čija muzika i dalje živi među ljudima.

Halid Bešlić je bio poznat po svojoj skromnosti i iskrenosti. U razgovoru vođenom prije više od decenije govorio je o stanju muzičke scene, mladim talentima i svom odnosu prema publici. Posebno je naglašavao kako je današnjim izvođačima teško da izgrade karijeru, jer je publika bombardovana novim licima sa svih strana. Po njemu, pravi pevač karijeru stiče tek nakon deset godina mukotrpnog rada, dok je u njegovo vrijeme sve bilo jednostavnije. Nekada je jedan nastup na televiziji mogao od mladog muzičara da napravi zvijezdu, jer je cijela Jugoslavija pratila isti kanal i iste emisije.

  • Jedna od tema o kojoj je otvoreno govorio bile su i njegove rijetke posjete Beogradu kada su u pitanju zvanični koncerti. Tokom ratnih godina i neposredno nakon njih, nastupao je u Sandžaku, Prijepolju, Novom Pazaru i manjim klubovima, ali koncert u Beogradu dugo nije bio u njegovom planu. Razlozi su bili višestruki – od ratnih posljedica koje su uticale na odnose među ljudima, pa sve do nesigurnosti oko toga da li će koncert privući dovoljno publike. Halid je otvoreno rekao da nikada nije želio da rizikuje i da mu je bilo važno da, ako se već odluči na takav korak, publika bude spremna i željna da ga čuje.

Iako zvaničnih koncerata nije bilo, Halid je često privatno boravio u Beogradu. Dolazio je na svadbe, porodične proslave i događaje svojih prijatelja. Publika ga je imala priliku vidjeti i na intimnijim okupljanjima, a ti trenuci su pokazivali da je uvijek ostajao blizak ljudima, bez obzira na veličinu scene. Njegova muzika nije poznavala granice, a on sam je uvijek pronalazio način da ostane povezan sa onima koji su ga voljeli.

S vremenom se rodila i ideja o njegovom povratku na veliku beogradsku scenu. Bešlić je priznao da je možda došlo vrijeme kada ga je publika malo zaboravila, ali je isticao da interesovanje i dalje postoji. Zato je razmišljao o velikom koncertu u Areni, pa čak i o širenju na više večeri ako potražnja to bude zahtijevala. To je bila slika umjetnika koji je svjestan svoje vrijednosti, ali i odgovornosti prema onima koji ga prate.

  • Njegov posljednji nastup pred beogradskom publikom bio je u novembru prošle godine, kada je kao gost izveo pjesmu “U meni jesen je” na koncertu Borisa Režaka u MTS dvorani. Publika je uglas pjevala sa njim, svjesna da prisustvuje posebnom trenutku, iako niko nije mogao ni slutiti da će to biti posljednji put da čuju Halida uživo. Taj trenutak je ostao urezan u sjećanju mnogih, kao emotivni oproštaj jednog velikana sa publikom koju je uvijek nosio u srcu.

Njegove riječi iz intervjua danas imaju težinu poruke koju je ostavio budućim generacijama – o strpljenju, upornosti i ljubavi prema muzici. Halid Bešlić nije bio samo pjevač, on je bio pripovjedač života, emocija i vremena kroz koje je prošao. I dok njegove pjesme i dalje žive, one nas podsjećaju da su najveći umjetnici oni koji ostaju uz svoj narod i kada nisu fizički prisutni.

Njegov odlazak u 72. godini zatvorio je jedno veliko poglavlje balkanske muzike, ali ostavio bogato naslijeđe. Halid će zauvijek ostati simbol iskrene emocije, glasa koji dira dušu i čovjeka koji je znao da pjesmom spoji ljude preko svih granica