U današnjem članku vam pišemo o jednom tihom, ali izuzetno važnom radniku u našem telu pankreasu. To je organ koji se retko pominje, a bez kojeg život ne bi mogao da funkcioniše onako kako ga znamo.

Radi neprestano, bez odmora, i sve dok nas ne zaboli, gotovo da ga i ne primećujemo. Ali kada se umori i pobuni, posljedice mogu biti ozbiljne i bolne.Pankreas je prava mala biohemijska fabrika. Njegov zadatak je da proizvodi enzime koji pomažu u varenju hrane i da luči insulin, hormon koji održava ravnotežu šećera u krvi. Problem je u tome što pankreas ne prašta loše navike. Kada ga preopteretimo, on ne daje blage signale kao neki drugi organi, već reaguje naglo i oštro — kroz bolest koja se zove pankreatitis.

  • Poznati ruski lekar dr Aleksandar Mjasnikov često naglašava da ono što radimo nakon šezdesete godine može presudno uticati na zdravlje pankreasa. Navike koje možda godinama prolaze “ispod radara” počinju da prave štetu. Kao stara mašina koja je dugo radila, pankreas može da otkaže kada mu dodamo i najmanji višak opterećenja.

Da bi se sačuvao, potrebno je pratiti tri jednostavna, ali dragocjena saveta. Oni na prvi pogled izgledaju banalno, ali u njima je ključ zdravlja i dugovečnosti ovog osjetljivog organa.

Prvi savet glasi: ne prejedajte se i izbegavajte masnu hranu. Velike porcije, pržena i dimljena jela, te alkohol iscrpljuju pankreas. Kada se preoptereti, enzimi koji bi trebalo da vare hranu počinju da razaraju samu žlezdu, i tada nastaje pankreatitis. Bol i posledice mogu biti toliko ozbiljni da se ljudi često zaklinju da više nikada neće ponoviti iste greške. Umesto jedne ogromne večere, lekari savetuju pet do šest manjih obroka dnevno. Masnu, prženu i konzervisanu hranu najbolje je zameniti laganim jelima, dok alkohol, posebno posle šezdesete, postaje pravi otrov za pankreas.

  • Drugi savet odnosi se na kontrolu šećera u krvi. Nije problem samo u bombonama i kolačima. Slatki jogurti, peciva za doručak, gazirana pića – sve to čini da šećer u krvi skače kao na ringišpilu. Svaki taj skok tjera pankreas da izlučuje insulin, a ćelije koje ga proizvode polako se iscrpljuju. Posledica može biti dijabetes tipa 2. Rešenje leži u složenim ugljenim hidratima i kombinaciji proteina i vlakana – integralne žitarice, povrće, riba, jaja, nemasni sirevi. Slatkiši treba da postanu retka poslastica, a ne svakodnevna navika. Manje šećera znači više snage za pankreas.

Treći savet je možda najjednostavniji, ali i najteži za mnoge: pankreasu treba dati odmor. Kasne večernje užine i prejedanje pred spavanje najgore su što možete da učinite svom telu. Noću je vreme da se organi regenerišu, a ne da rade punom parom. Povremeni post od 12–14 sati, recimo večera u 19 sati i doručak najranije ujutru, pomaže pankreasu da se obnovi. Lagana večera i kratka šetnja posle obroka ne samo da rasterećuju organ, već poboljšavaju i kvalitet sna. Bolje je otići u krevet malo gladan nego pun stomak koji ne da pankreasu da predahne.

Mjasnikov često kaže da zdravlje pankreasa zavisi od malih svakodnevnih navika. Nije potrebno uvoditi drastične dijete ili pravila – dovoljno je jesti manje, paziti na šećer i dati telu vreme da se odmori. Ovi jednostavni koraci mogu odlučiti hoće li pankreas raditi normalno i u osamdesetoj ili će nas izdati već oko šezdesete godine.

  • Za kraj, vrijedi podsetiti na reči starog lekara Paracelzusa: „Sve je otrov i sve je lek — doza je ta koja čini razliku.“ U slučaju pankreasa, to je bukvalno istina. Jedno parče torte, jedna kasna večera ili jedna masna gozba mogu biti kap koja preliva čašu. Ali isto tako, jedna pametna odluka, jedan zdrav obrok i jedno odricanje mogu biti ono što će produžiti život našem tihom, vrednom organu.

Pankreas, iako tih i nenametljiv, zaslužuje našu pažnju i brigu. Ako mu damo priliku da radi u miru, on će nas nagraditi zdravljem i snagom koja traje