Halid Bešlić preminuo je 7. oktobra, a vijest o njegovoj smrti odjeknula je u čitavom regionu. Ljudi širom Balkana ostali su u žalosti zbog odlaska čovjeka koji je obilježio decenije muzičke scene i ostavio neizbrisiv trag.
Njegov odlazak ne znači samo kraj jedne bogate karijere, već i rastanak sa umjetnikom koji je kroz pjesme, nastupe i ljudsku toplinu ušao u srca miliona. Ono što ostaje iza njega nisu samo stotine pjesama, već i brojna sjećanja, humanitarni trag i ljubav koju je širio oko sebe.
- Iza sebe je ostavio i veliko bogatstvo, ali i jasno napisan testament u kojem se zna kome pripada sve što je stekao tokom života. Njegove komšije svjedoče da je Halid bio čovjek koji nikada nije skrivao koliko mu znači porodica. Zbog toga su uvjereni da je sav imetak ostavio supruzi Sejdi, a da će se ona odreći svega u korist sina Dina. Takva odluka, prema riječima onih koji su poznavali porodicu, nikoga nije iznenadila jer su uvijek živjeli skladno, bez ikakvih trzavica i skandala.
Halid je, govore njegovi prijatelji i komšije, često isticao da mu slava i priznanja ništa ne znače ukoliko nema sigurnost da su mu žena i dijete dobro. Govorio je kako je sve što je stekao u životu bilo namijenjeno njima, da budu zaštićeni i spokojni. Nije bio čovjek koji je jurio luksuz i sjaj, već onaj koji je najviše volio mir, okupljanja uz roštilj u dvorištu, smijeh unuka i toplinu doma. Njegovi unučići su mu, kako je znao reći, postali centar svijeta i razlog zbog kojeg je nalazio smisao u svakodnevici.
Oni koji su mu bili bliski sjećaju se njegovih riječi da je tokom života sve prošao i sve vidio – od siromaštva i ratnih godina, do slave i popularnosti, ali da mu je najveća radost bila porodica. Njegova supruga i sin su bili njegovo utočište, a unuci najveća nagrada. Zato je i logično da je ostavio sve njima, a činjenica da se supruga odrekla imovine u korist sina samo potvrđuje njihovu zajedničku snagu i jedinstvo. U toj porodici, kažu oni koji ih poznaju, nije bilo sebičnosti – sve je bilo zajedničko, a ljubav i razumijevanje uvijek su bili na prvom mjestu.
- Nakon vijesti o smrti, njegov sin Dino se potresnim riječima oprostio od oca. Na svom društvenom profilu podijelio je zajedničku fotografiju i napisao nekoliko jednostavnih, ali duboko dirljivih rečenica. Priznao je da nema snage da kaže sve što osjeća, ali da zna kako će njegov otac nedostajati svima, a posebno unučićima. U emotivnoj poruci istakao je da će se truditi da nikada ne iznevjeri očevo povjerenje i da će s ponosom nositi njegovo prezime i breme koje mu je ostavljeno. Poruka je završena s potpisom: „Tvoj Dino“, što je dodatno naglasilo bliskost i toplinu odnosa oca i sina.
Ova porodična priča pokazuje koliko je Halid, osim što je bio muzička zvijezda, bio i porodičan čovjek. Njegov život je bio svjedočanstvo da se uspjeh ne mjeri samo brojem koncerata, prodatih albuma ili popularnošću, već i tim koliko ljubavi i dobrote čovjek ostavlja iza sebe. Upravo to je ono što je Halid učinio – kroz pjesmu je donosio radost, kroz humanitarni rad pomagao onima kojima je bilo najteže, a kroz porodični život pokazivao da se sreća nalazi u jednostavnim stvarima.
Danas se mnogi prisjećaju njegovih nastupa, emotivnih balada i riječi koje su dirale dušu. Ali oni koji su ga poznavali znaju da je bio još veći čovjek nego pjevač. Bio je simbol skromnosti, iako je imao sve razloge da se hvali uspjesima. Njegova kuća bila je mjesto gdje su svi bili dobrodošli, gdje se smijeh i pjesma čuli glasnije od svega drugog.
Iako je njegov život završio, nasljeđe koje je ostavio traje. Njegove pjesme nastaviće da žive među ljudima, njegova porodica će čuvati uspomenu na njega, a region će ga pamtiti kao legendu koja je uvijek bila bliska običnom čovjeku. Poruka koju je slao kroz život bila je jednostavna – voljeti i biti voljen, pomagati drugima i čuvati porodicu.
Odlaskom Halida Bešlića ostala je praznina koju je teško ispuniti, ali i primjer kako jedan čovjek može da ostavi iza sebe nešto što prevazilazi prolaznost. Njegov glas će se i dalje čuti, njegove riječi će se citirati, a njegova dobrota pamtiti. Iako nije više fizički prisutan, njegova priča tek sada postaje legenda, a legende, kažu, nikada ne umiru
