Od drevnih vjerovanja do savremenih medicinskih istraživanja, potraga za odgovorom na pitanje šta utiče na dugovječnost nikada nije prestala.
U Švedskoj je sprovedeno jedno neuobičajeno istraživanje koje je privuklo pažnju javnosti jer se bavilo pitanjem da li veličina stopala može imati bilo kakve veze sa dužinom ljudskog života. Na prvi pogled, tema može djelovati šaljivo ili beznačajno, ali rezultati koji su predstavljeni otkrili su interesantne obrasce i podstakli rasprave o odnosu između fizičkih osobina i dugovječnosti.
- Istraživanje je vodio poznati državni epidemiolog dr. Hans Bjors, zajedno sa timom stručnjaka koji su raspolagali velikim bazama podataka prikupljenih širom zemlje. Oni su detaljno analizirali povezanost između broja obuće i prosječne starosti u trenutku smrti. Njihov zaključak nije ukazivao na direktan uzrok i posljedicu, ali je pokazao da postoji određena korelacija, odnosno da su ljudi sa određenim veličinama stopala živjeli nešto duže u prosjeku od drugih.
Kod žena se ispostavilo da su one sa veličinama obuće između 37 i 38 imale najduži prosječni životni vijek. Konkretno, žene koje su nosile veličinu 38 živjele su u prosjeku između 78 i 84 godine. S druge strane, kod muškaraca su najduže živjeli oni sa veličinom stopala 42, gdje se prosječni životni vijek kretao od 75 do 82 godine. Ono što je bilo zanimljivo jeste da su i manji i veći brojevi cipela često bili povezani sa kraćim životnim vijekom. Na primjer, žene koje su imale stopala veličine 35 živjele su prosječno između 64 i 69 godina, dok su muškarci sa veličinama 44 ili 45 u prosjeku dostizali 66 do 72 godine.
Važno je naglasiti da ovi rezultati ne znače da stopala sama po sebi određuju zdravlje ili dužinu života. Naučnici su bili vrlo jasni u isticanju da na ljudsku dugovječnost mnogo veću ulogu imaju genetika, način ishrane, životne navike i nivo fizičke aktivnosti. Drugim riječima, iako se u statistici može primijetiti određeni obrazac, veličina stopala nije faktor koji može odrediti koliko će neko živjeti. Ona je, u najboljem slučaju, tek mali i usputni pokazatelj koji nema značajan uticaj u poređenju sa drugim faktorima.
Ono što ovu studiju čini zanimljivom jeste to što pokazuje kako se i naizgled trivijalne i svakodnevne fizičke karakteristike, kada se posmatraju na velikim uzorcima ljudi, mogu dovesti u vezu sa određenim obrascima u životnom vijeku. To ipak ne znači da medicinska praksa može ili treba koristiti ovakve parametre u ozbiljnim procjenama. Radi se više o zanimljivosti koja podstiče razmišljanje i diskusiju, nego o smjernici za zdravstvo.
- Ako bismo iz istraživanja željeli izvući pravu poruku, onda bi to bilo podsjećanje da se ljudi ne trebaju fokusirati na ono što ne mogu promijeniti, kao što je veličina stopala, već na ono što zaista čini razliku u kvalitetu života. Uravnotežena ishrana, dovoljno sna, redovna fizička aktivnost, izbjegavanje rizičnih navika poput pušenja i pretjerane konzumacije alkohola, kao i njegovanje mentalnog zdravlja i socijalnih odnosa, daleko su važniji faktori za dug i ispunjen život. Stopala mogu biti tema za anegdotu, ali nikako kriterijum za donošenje ozbiljnih zaključaka o budućnosti.
Sama činjenica da je neko odlučio da istražuje vezu između obuće i dugovječnosti govori nešto o prirodi ljudske znatiželje. Ljudi su oduvijek tražili načine da predvide koliko će živjeti, bilo kroz proučavanje porodične istorije, genetskih predispozicija, načina života ili čak fizičkih proporcija tijela. Ova studija se prirodno uklapa u tu potragu, pokazujući da nauka ponekad zalazi i u neuobičajena pitanja kako bi testirala moguće veze koje na kraju mogu ili ne moraju imati značaj.
Na kraju, može se reći da iako podaci ukazuju na to da ljudi sa određenim brojevima obuće žive nešto duže u prosjeku, to nikako ne predstavlja univerzalno pravilo. Životni vijek je složen i oblikovan čitavim nizom međusobno povezanih faktora – od nasljednih osobina, preko načina života, do uslova u kojima osoba odrasta i stari. Statistika može otkriti obrasce, ali stvarni život svakog pojedinca mnogo je bogatiji i ne može se svesti na jedan fizički parametar.
Zato je glavna vrijednost ovog istraživanja u tome što nas podsjeća koliko su ljudski život i zdravlje višeslojni. Ono nas uči da se ne trebamo opterećivati nebitnim detaljima, već usmjeriti pažnju na ono što zaista čini razliku. Stopala će i dalje služiti kao oslonac našem hodu kroz život, ali pravi put ka dugovječnosti vodi kroz brigu o tijelu, umu i zajednici u kojoj živimo
