Sudbina malog Bogdana Prahova dječaka koji je tek započinjao svoje djetinjstvo, pretvorila se u priču o nepravdi, boli.U nastavku teksta pročitajte ovu priču koja je ostavila duboki trag na čovječanstvu.
Dana 19. juna 2012. godine mirno selo Mir, smješteno u blizini grada Petuški u Vladimirskoj oblasti, doživjelo je tragediju koja je zauvek ostavila ožiljak na njegovim stanovnicima. Tog dana, mali Bogdan Prahov, dječak od samo pet godina, izgubio je život na brutalan način.
- Bogdan je bio jedino dijete porodice iz Moskve, koja je svako ljeto dolazila u svoju vikendicu kako bi uživala u odmoru. Za roditelje i baku, to je bilo mjesto spokoja i radosti, gdje su mogli posmatrati kako dječak raste i igra se bezbrižno. Tog kobnog dana, on se igrao u blizini kapije zajedno sa svojim drugom Dimom, dok su majka Tatjana i baka bile zauzete radom u bašti, ni ne sluteći da će im život uskoro biti zauvijek promijenjen.
Upravo tada pojavio se Sergej Kozlov, njihov komšija koji je godinama bolovao od teških mentalnih poremećaja. Njegovo prisustvo unijelo je nemir, iako niko nije mogao da predvidi koliko strašne posljedice će uslijediti. Dječak Dima, koji se vozio biciklom s Bogdanom, iznenada je vidio kako ih nepoznati čovjek napada. Udarivši njega, zgrabio je Bogdana i odvukao ga u šumu. Vrisak prestrašenog dječaka bio je jedini znak tragedije koja se upravo odigravala.
Tatjana u početku nije povjerovala, misleći da je riječ o dječjoj šali. No, kada je ugledala praznu kapiju i shvatila da njenog sina nema, uhvatila ju je panika. Pokušaji da ga pronađe pretvorili su se u očajnički krik upomoć. Vijest o nestanku brzo se proširila selom, pa su policija, vojska, spasioci i volonteri pretraživali svaku stopu šume. Ljudi su plakali, molili se i nadali da će mališan biti pronađen živ. Međutim, nakon pet sati potrage pronađena je samo njegova odjeća, a sljedećeg jutra i njegovo tijelo – golo, izranavljeno i s teškim povredama glave.
- Istraga je pokazala da je smrt nastupila usljed udarca o drvo. Na sreću, nije došlo do seksualnog zlostavljanja, ali sama brutalnost zločina bila je dovoljna da šokira čitavu Rusiju. Porodica Prahov našla se u bezdanu bola, pitajući se ko je mogao biti toliko okrutan prema djetetu koje nikome nije nanijelo zlo.
Organi reda pokrenuli su sveobuhvatnu istragu. Aleksandar Bastrikin lično je preuzeo nadzor nad slučajem. Hiljade ljudi je ispitano, urađene su genetske analize, a na osnovu Diminog opisa sastavljena je skica napadača. Ipak, istraga se odužila i mjesecima nije davala rezultate. U jednom trenutku uhapšen je beskućnik Dmitrij Semenov, koji je čak priznao krivicu, ali ga dječak Dima nije prepoznao, a DNK se nije poklapao. Kasnije je povukao priznanje, tvrdeći da je bilo iznuđeno.
Tek u januaru 2013. godine otkriven je pravi krivac. Tragovi znoja na Bogdanovoj odjeći podudarali su se sa genotipom Sergeja Kozlova, komšije koji je već bio poznat po psihijatrijskim problemima. Ljudi u selu su ga opisivali kao osobu osjetljivu na ismijavanje, sklonu čudnom i ponekad agresivnom ponašanju. Još 2005. godine uklonjen je sa psihijatrijskog registra, jer se smatralo da mu se stanje stabilizovalo. Nažalost, upravo ta odluka pokazala se fatalnom.
- Prema rekonstrukciji događaja, Kozlov je u trenutku napada osjetio sramotu i bijes jer je doživio poniženje pred djecom. U afektu je zgrabio Bogdana i odvukao ga u šumu, gdje je izvršio zločin. Iako je priznao djelo, sudsko-psihijatrijski pregled utvrdio je da nije bio svjestan svojih postupaka niti sposoban da ih kontroliše. Sud ga je 2013. proglasio neuračunljivim, pa nije osuđen, već je poslat na obavezno liječenje u zatvorenu psihijatrijsku ustanovu.
Bogdanovi roditelji nisu mogli prihvatiti tu presudu. Smatrali su da pravda nije zadovoljena, jer njihov sin nikada neće imati priliku da odraste, dok je čovjek koji mu je oduzeo život izbjegao zatvorsku kaznu. Tatjana je kasnije priznala da je u porodici stiglo drugo dijete, ali da niko nikada neće moći zamijeniti Bogdana.
Sam Kozlov, kako su stručnjaci naglasili, možda nikada neće biti pušten iz bolnice. Osobe s njegovim oblikom bolesti i nasilnim ispadima rijetko se u potpunosti izliječe. U 2025. godini on se još uvijek nalazi na obaveznom liječenju. Tragedija je otkrila ozbiljne slabosti sistema praćenja mentalno oboljelih osoba u Rusiji. Ispostavilo se da je Kozlov već ranije napao jedno dijete, no tada je umjesto zatvora poslat na liječenje, što mu je omogućilo da ostane na slobodi i da kasnije počini još teže nedjelo.
Smrt malog Bogdana Prahova ostala je simbol upozorenja na to koliko je važno nadzirati osobe sa opasnim psihijatrijskim poremećajima. Njegova sudbina ujedinila je ljude u bolu, ali i otvorila pitanja o odgovornosti sistema i društva. Da Kozlov nije bio uklonjen sa registra 2005. godine, ova tragedija možda nikada ne bi bila ispisana u crnoj hronici
