Današnju priču donosimo vam iz Bosne,mlada djevojka koja je odrasla u Njemačkoj upoznala je mladića po imenu Mirza.Nedugo poslije kratke veze su se vjenčali pa se šokirala prvim dolazkom u njegovo rodno mjesto u blizini Tuzle.
U današnjem svijetu, gdje se granice između kultura sve više brišu, ljudi se sve češće susreću s običajima i tradicijama koji im na početku mogu izgledati potpuno strani. Takvi susreti ponekad izazivaju nesporazume i sukobe, ali često otvaraju i vrata ka novim iskustvima i rastu. Jedna takva priča dolazi iz Bosne i Njemačke, a otkriva kako se ljubav, kultura i porodična očekivanja mogu ispreplesti i promijeniti život iz temelja.
Moja ispovijest počinje u Njemačkoj, zemlji u kojoj sam odrasla i gdje sam navikla na slobodu i otvorenost. Zovem se Nermina i do tada sam vodila život lišen velikih ograničenja i predrasuda. Ljubavni odnosi za mene su uvijek bili prirodni – upoznaš nekoga, osjetiš privlačnost, zavoliš i uživaš. Nikada nisam osjećala potrebu da ljubav vežem za stroga pravila ili očekivanja. Ipak, sve se promijenilo onog dana kada sam upoznala Mirzu.
- Mirza je došao u Njemačku zbog posla. Bio je tih, skroman i ozbiljan, ali potpuno drugačiji od muškaraca koje sam do tada poznavala. Dok sam ja bila opuštena i liberalna, on je nosio sa sobom naslijeđe tradicije i poštovanje pravila koja su oblikovala njegovu porodicu i selo u kojem je odrastao. U početku sam mislila da smo dva potpuno različita svijeta, ali srce ne pita za razlike. Zaljubila sam se i ubrzo smo odlučili da se vjenčamo.
Pravi šok doživjela sam kada sam prvi put otišla u njegovo rodno selo, u blizini Tuzle. Kao da sam ušla u drugi svemir. Porodica mu je bila stroga i tradicionalna, žene su uglavnom bile pokrivene, a od žena se očekivalo skromno i povučeno ponašanje. Ja sam ušla među njih kao neko ko dolazi iz sasvim drugog univerzuma – djevojka iz Njemačke, slobodna, otvorena, bez vela i bez ograničenja. Pogledi koji su me pratili, pitanja koja su mi postavljali i čuđenje koje sam izazvala, sve to me učinilo nesigurnom. Pitala sam se kako ću ikada pronaći svoje mjesto u tom okruženju.
Prava iskušenja počela su odmah nakon vjenčanja. Prva bračna noć za mene je bila iznenađenje. Mirza nikada prije nije bio intiman i dok sam ja mislila da znam sve o ljubavi i strasti, odjednom sam se suočila s čovjekom za koga brak nije samo fizička bliskost. Za njega je brak značio povjerenje, poštovanje i tradiciju. U početku mi je bilo teško da to shvatim, jer sam očekivala nešto drugačije, ali vremenom sam naučila da ljubav nije samo strastvena iskra – ona može biti i mir, i strpljenje, i učenje da se korača sporijim tempom.
- Vremenom sam shvatila da je nošenje hidžaba pred Mirzom i njegovom porodicom čin poštovanja, a ne nužno gubitak vlastitog identiteta. U početku mi je bilo teško prihvatiti pravila koja nisam smatrala dijelom sebe, ali onda sam shvatila da kompromis ne znači uvijek odricanje. Naučila sam da mogu ostati vjerna sebi, a istovremeno pokazati poštovanje prema njegovoj porodici i njihovim običajima. To je bila najteža, ali i najvažnija lekcija.
Učila sam iz dana u dan da prava ljubav nije samo osjećaj, već i spremnost na kompromis i prilagođavanje. Ljubav znači razumjeti i druge, čak i kada dolaze iz svijeta potpuno drugačijeg od tvog. Nije bilo lako pronaći balans između sebe – djevojke iz Njemačke, navikle na slobodu – i uloge supruge u tradicionalnoj bosanskoj porodici. Ipak, otkrila sam da prava snaga nije u buntovništvu, već u sposobnosti da pronađeš ravnotežu između dvije krajnosti.
Danas, kada pogledam unazad, vidim koliko sam se promijenila. Pred njegovom porodicom nosim hidžab, poštujem njihove običaje i ne osjećam da sam time izgubila sebe. U srcu sam i dalje ona ista Nermina, ona koja voli slobodu i život bez okova, ali sam naučila da ljubav može spojiti svjetove koji naizgled nemaju dodirnih tačaka. Naučila sam da snaga nije u tvrdoglavom isticanju sebe, nego u mudrosti da izgradiš most između različitih kultura.
Na kraju, shvatila sam da su i sloboda i tradicija dio iste ljudske priče. Ljubav je ta koja ih može povezati. Ona nas uči da nismo ni jedno ni drugo u potpunosti, već da možemo biti oboje. Prava ljubav ne mijenja samo način na koji volimo drugoga, nego i način na koji učimo voljeti sebe – onakve kakvi postajemo kroz promjene i prilagođavanja
