U ranim danima hrišćanske crkve postojala je grupa od sedam đakona koje su izabrali apostoli kako bi pomagali u propovijedanju i službi zajednici. Među njima se nalazila četvorica svetitelja koji su ujedno bili i dio šire grupe od 70 apostola – učenika koje su prvi Hristovi sljedbenici poslali da šire Jevanđelje.
Preostala trojica iz ove sedmorke bili su Stefan, Filip i Nikolaj. Prvomučenik Stefan i Filip imaju svoje posebne dane u crkvenom kalendaru, dok Nikolaj, zbog toga što je zapao u jeres, nije uvršten u red svetitelja niti se njegovo ime obilježava u bogoslužbenoj praksi.
Četvorica svetitelja koji nemaju zasebne datume spomena jesu Sveti Prohor, Sveti Nikanor, Sveti Timon i Sveti Parmen. Crkva ih se sjeća zajedno, obilježavajući njihovu službu i mučeništvo na jedan zajednički dan, čime se naglašava njihovo jedinstvo u misiji i vjeri.
- Sveti Prohor bio je blizak saradnik apostola Petra, koji ga je postavio za episkopa Nikomidijskog. Dio svog života proveo je na ostrvu Patmos, pomažući Svetom Jovanu Bogoslovu u službi i duhovnom radu. Ondje je imao važnu ulogu – zapisao je Otkrovenje onako kako ga je čuo iz usta Jovana, čuvajući jedno od najdubljih i najproročkijih svjedočanstava hrišćanske vjere. Njegova misija završila je mučenički, kada su ga nevjernici ubili u Antiohiji zbog njegove nepokolebljive vjere.
Sveti Nikanor je život završio u Jerusalimu, i to na isti dan kada je pogubljen i arhiđakon Stefan. Bio je svjedok krvavog progona hrišćana, a ubrzo nakon njegove smrti, prema predanju, Jevreji su pogubili još oko 2.000 hrišćana. Njegovo stradanje simbolizuje težinu prvih godina crkve, kada su se vjernici suočavali sa stalnom opasnošću zbog svoje pripadnosti Hristu.
Sveti Timon je od apostola dobio zadatak da služi kao episkop u Arabiji, području koje je tada bilo udaljeno i opasno za misionarski rad. Njegovo propovijedanje izazvalo je bijes protivnika hrišćanstva, pa je bačen u užarenu peć. Prema predanju, čudesno je izašao nepovrijeđen, što je izazvalo strah i divljenje onih koji su prisustvovali događaju. Međutim, njegova kušnja tu nije završila – prema zapisu iz rimskog Martirologija, nakon čudesnog izbavljenja bio je razapet na krst, čime je do posljednjeg daha posvjedočio svoju vjeru.
- Sveti Parmen je život proveo u skromnoj, ali predanoj službi koju su mu povjerili apostoli. Njegova uloga bila je tiha, bez dramatičnih mučeničkih scena, ali jednako važna. Poznat je po svojoj smirenosti, vjernosti i poslušnosti. Umro je prirodnom smrću, u prisustvu apostola koji su ga oplakali i dostojanstveno sahranili.
Sjećanje na ovu četvoricu povezuje ih u zajedničku priču o hrabrosti i odanosti Hristu. Njihova služba bila je raznolika – od zapisivanja svetih tekstova, preko vođenja crkvenih zajednica u udaljenim krajevima, do spremnosti na smrt zbog propovijedanja. Iako su njihovi putevi bili različiti, svi su dijelili istu odlučnost da slijede Hristov poziv i ostanu vjerni vjeri uprkos opasnostima.
Dan kada ih crkva zajedno spominje prilika je da se vjernici podsjete na njihovu postojanost i snagu vjere. Oni su primjer kako se Hristova riječ može širiti i u najtežim okolnostima, bez obzira na protivljenja i progon. Njihov život je svjedočanstvo da se istinska snaga ne mjeri ljudskim moćima, već dubinom duhovnog uvjerenja.
U hramovima, na ovaj dan, vjernici pale svijeće, pjevaju himne i mole se za oproštaj grijeha. Posebno je poznata molitva koja se prenosi generacijama:
“Apostoli sveti, molite Milostivog Boga, da oproštaj grehova podari dušama našim.”
Ova jednostavna, ali snažna molitva podsjeća da oproštaj i milost uvijek ostaju dostupni onima koji ih iskreno traže. Istovremeno, ona poziva na zajedništvo, jer se obraća cijeloj grupi apostola, tražeći njihovo posredovanje pred Bogom.
Priča o Svetom Prohoru, Svetom Nikanoru, Svetom Timonu i Svetom Parmenu nosi širu poruku hrišćanstva – da vjera može pobijediti strah, da je istina vrijedna svake žrtve i da se nasljeđe crkve ne čuva samo u knjigama i ikonama, nego i u srcima vjernih. Njihov primjer i danas nadahnjuje ljude da u savremenom svijetu, punom izazova i iskušenja, ostanu dosljedni svojim uvjerenjima, boreći se za dobro, ljubav i pravdu, baš kao što su to činili prvi Hristovi sljedbenici
