Provevši 178 dana u svemiru Garan je doživio spoznaju koja mu je iz korijena promijenila pogled na život.U nastavku našeg današnjeg članka pročitajte iskustvo ovog čovjeka.
Ron Garan, bivši NASA-in astronaut i pilot, proveo je gotovo 180 dana u svemiru, leteći kako američkim spejs-šatlom, tako i ruskom letjelicom Sojuz, te boraveći na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Iako je godinama pripreman za ekstremne uslove svemira, ništa ga nije moglo pripremiti za ono što će se u njemu probuditi dok bude gledao Zemlju s visine. To iskustvo potpuno mu je promijenilo pogled na život i stvarnost koju živimo.
- Gledajući našu planetu iz orbite, Garan je, kako kaže, doživio otrežnjenje. Ono što je tada osjetio bila je spoznaja koja ga je duboko potresla – da smo, kao civilizacija, zarobljeni u iluziji. Posmatrao je biosferu koja sjaji u prelivima boja, vidi se kako je sve povezano i isprepleteno u jedan sistem života. A ono što nije vidio – bili su granice, novac, ekonomije. To ga je dovelo do zaključka da je sve ono što na Zemlji uzimamo zdravo za gotovo, sve čime upravljaju sistemi koje je stvorio čovjek – samo konstrukcija, daleko od suštine postojanja.
U razgovoru za “Big Think”, Garan je rekao:
— “Nisam vidio ekonomiju. I to je upravo ono što nas iz orbite osvijesti – da je naša planeta jedna cjelina, a mi je dijelimo, iako se ponašamo kao da pripada samo nekima. Kada shvatiš da čovječanstvo sve podređuje ekonomiji, čak i same sisteme koji održavaju život na planeti, postane jasno: živimo laž.”
Ono što je doživio pripada fenomenu koji se među astronautima naziva “efekat pregleda”. To je unutrašnji pomak koji se javlja kada čovjek vidi Zemlju iz svemira, izolovanu i krhku, kako lebdi u beskonačnoj tami. Taj pogled, jednostavan i tih, ali snažan, postaje trenutak buđenja. Astronauti koji ga dožive više nikada ne gledaju svijet istim očima.
Garan objašnjava da nas taj pogled prisili da prepoznamo međuzavisnost svih bića i procesa na planeti. “Mi levitiramo u mraku. I vidimo samo fragmente istine. Mislimo da razumijemo svijet, ali zapravo posmatramo samo djelić slike”, rekao je. Odsustvo stvarne perspektive dovodi do toga da probleme ne rješavamo na pravi način, jer ne vidimo njihove prave uzroke. To, prema njegovim riječima, plaćamo visokom cijenom – i kao pojedinci i kao društvo u cjelini.
- Iz svog dubokog unutrašnjeg pomaka, Garan je razvio koncept koji naziva “orbitalna perspektiva”. To nije samo romantična ideja iz svemira, već poziv na akciju. U srcu tog koncepta leži kontrast između nevjerovatne ljepote planete i stvarnosti u kojoj milioni ljudi pate, bore se za osnovno preživljavanje i nemaju pristup najosnovnijim resursima. Taj nesklad, kaže Garan, nije prihvatljiv – ne kada znamo koliko smo svi povezani.
Poziva nas da se odmaknemo od usko definisanih sistema poput tržišta i nacionalnih granica, i počnemo postavljati drugačija pitanja. Umjesto: “Šta je profitabilno?”, treba da se zapitamo: “Šta koristi cijelom čovječanstvu?” Tek iz te širine možemo vidjeti pravu sliku, a samim tim i početi mijenjati svijet iz temelja.
Garanov zaključak nije u tome da trebamo svi otići u svemir da bismo se promijenili. Naprotiv – on vjeruje da perspektivu svemira možemo usvojiti i sa tla, ako naučimo gledati šire, suosjećajnije i odgovornije. Ako shvatimo da planeta nije neiscrpni izvor, već delikatna biosfera, a čovječanstvo ne odvojeni entiteti, već jedna zajednica, onda možda postoji nada.
Poruka koju Garan donosi nije pesimistična. On vjeruje u snagu promjene, ali samo ako se probudimo. Ako prestanemo živjeti u iluziji i počnemo graditi svijet na istini, pravdi i zajedničkom dobru. Ta istina, kaže on, jasno se vidi iz svemira – pitanje je samo: jesmo li spremni da je pogledamo?
