Odrasla sam kao tiha i mirna djevojčica. Nisam zadavala brige majci, bila sam dobra učenica, a svoje vrijeme sam najviše provodila čitajući knjige ili pomažući u bašti.
Mog oca nikada nisam upoznala – preminuo je prije mog rođenja. Majka je uvijek pričala da je bio divan čovjek, pravedan i pun ljubavi. Nedostajao mi je, naročito u trenucima kada mi je trebala muška figura, neko na čijem ramenu mogu zaplakati.
- Moja majka je bila žena od čelika. Čitav život je posvetila medicini, najprije kao ljekarka hitne pomoći, a kasnije kao stručnjak u bolnici. Radila je danonoćno, spašavala živote i nikada se nije žalila. Sama je nosila teret života, ali uprkos svemu, bila je brižna i puna topline prema meni.
Pomagala sam joj koliko sam mogla – čistila kuću, prala veš, uređivala vrt. Uvijek smo bile nas dvije, kao tim. Osim što mi je bila majka, bila mi je i najbolja prijateljica, neko kome sam mogla povjeriti svoje tajne, brige i snove. Nikada nisam mogla zamisliti da će jednog dana sve to nestati, da će naš svijet, koji sam smatrala nepobjedivim, biti uništen.
Tatjana i ja bile smo nerazdvojne od prvog razreda, skoro kao sestre. Njena porodica me je doživljavala kao svoju, a moja majka je Tatjani vjerovala bez rezerve. Zato nije imala ništa protiv kada me jednog vikenda pustila s njom na rođendansku zabavu u studentskom domu.
Već na ulazu dočekala nas je buka, dim i gužva. Muzika je treštala, a atmosfera je bila zagušljiva. Na proslavi je bio jedan mladić koji se razlikovao od ostalih. Nizak, tamnokos, tih, stajao je po strani i samo posmatrao. Bio je drugačiji i to me zaintrigiralo.
- Kasnije, kada sam odlučila otići kući, upravo taj mladić ponudio se da me isprati. Predstavio se kao Andrej, student istorije. Hodali smo u tišini, a onda započeli razgovor. Osjetila sam kako napetost nestaje i počela da se osjećam sigurno pored njega.
Počeli smo se viđati sve češće. Njegova zrelost i ljubaznost osvojile su me. Kada sam ga napokon upoznala s majkom, prihvatila ga je s osmijehom. Činilo se da joj se dopada – pomagao joj je po kući, razgovarao s njom s poštovanjem. Bila sam sretna što se i ona složila da je on dobar momak.
Ali jednog dana sve se promijenilo. Majka je odjednom postala hladna prema njemu. Bez objašnjenja mu je zabranila da me viđa, a meni je naredila da prekinem svaki kontakt. Nisam razumjela zašto. Pokušavala sam razgovarati s njom, ali njeno jedino objašnjenje bilo je da „on nije za mene“.
Počeli smo se viđati potajno. Tatjana nam je pomagala, krijući moje susrete s Andrejem od majke. Naši susreti su bili kratki, ali puni ljubavi. No, tajna nije dugo trajala. Majka nas je jednog dana zatekla u parku. Bila je bijesna, njene riječi „više nemam kćerku“ urezale su mi se u srce.
- Nakon tog događaja, majka me zaključala u kuću. Osjećala sam se izgubljeno, ali Andrej je bio moj jedini oslonac. Uz pomoć Tatjane, pobjegla sam i preselila se kod Andreja. Njegova porodica me prihvatila s toplinom. Sa vremenom smo se vjenčali i dobili dvoje djece.
Iako sam imala novu porodicu i život, majka mi je i dalje nedostajala. Godinama sam pokušavala da se pomirim s njom, ali svaki pokušaj završio bi njenom tišinom ili hladnim odbijanjem.
Prije nekoliko godina, kada sam slučajno srela majku u parku i pokušala joj predstaviti svoju kćerku, rekla mi je: „Moja kćerka je umrla prije mnogo godina.“ Te riječi su me slomile.
Godinama kasnije, doznala sam strašnu istinu od Andrejeve majke. Ispostavilo se da je moj otac zapravo bio muž Andrejeve majke. Ja i Andrej smo polubrat i polusestra. Ta spoznaja uništila je moj svijet. Sada živim odvojeno s djecom, pokušavajući pronaći smisao u haosu. Nisam sigurna kako nastaviti dalje, jer sam izgubila i majku i ljubav svog života u istom trenutku.
