Porodica njegove supruge bila je izuzetno imućna, dok je on, po sopstvenom priznanju, običan čovjek koji svakodnevno radi i živi od plate do plate. Svjestan velike razlike u finansijama, nije imao problem s tim da njen otac preuzme sve troškove za njihovo vjenčanje, koje je bilo raskošno i gotovo bajkovito. Nije ga boljelo što nije mogao da doprinese na tom nivou; osjećao je samo zahvalnost jer je njen otac bio voljan da sve pokrije.
Ali pravi problemi su počeli kada su krenuli na medeni mjesec. Kada su ušli u avion, njegova supruga se bez razmišljanja uputila ka svom sjedištu u prvoj klasi, a on je tek tada primijetio da njegova karta nije za isti dio aviona. Na njegovom bile su oznake ekonomske klase. Zatečen, zastao je očekujući neko objašnjenje. Supruga se okrenula, slegla ramenima i sa blagim osmijehom rekla: „Bezveze, dušo, ali tata kaže da nije tvoja kasa.”
- Te riječi su ga pogodile pravo u srce. Osjetio je kako mu se u stomaku stvara čvor od mješavine poniženja i bijesa. Dok je ona udobno zauzimala svoje mjesto u luksuznom dijelu aviona, on je shvatio da ne može podnijeti takav tretman. Srce mu je tuklo kao ludo dok je gledao kartu u ruci, a razum mu je govorio da sjedne i prećuti. Ali ponos mu to nije dozvoljavao.
Umjesto da se ukrca i pronađe svoje sjedište, u tišini je okrenuo leđa i izašao iz aviona, ostavljajući suprugu zbunjenu i samu.
Nekoliko sati kasnije, njegov telefon je zazvonio. Na liniji je bio njen otac – čovjek koji je finansirao njihovo vjenčanje. Njegov glas bio je hladan, ali i razočaran: „Dao sam ti vjenčanje iz snova i medeni mjesec iz snova, a nisam tražio ni dinar od tebe. Da li je ovo način na koji tretiraš moju kćerku?”
Te riječi nisu ublažile njegov bol. Naprotiv, samo su ga još više razbjesnile. Osjećao je kao da ga njen otac vidi kao čovjeka nedostojnog njihove porodice samo zato što nema isti životni standard. A onda je došla još jedna rečenica koja mu je odzvanjala u mislima: „Moja kćerka je navikla na određeni stil života i ja ću joj to i dalje pružati, ali moraš da shvatiš da neću plaćati i za tebe!”
U tom trenutku je prelomio. Smireno, ali odlučno mu je odgovorio da nikada nije tražio ni očekivao da mu bilo šta finansira. Dodao je da ne može da podnese da ga se gleda sa visine samo zato što nije bogat, i prekinuo vezu. Osjećaj srama i bijesa bio je previše intenzivan da bi mogao mirno razgovarati.
- Njegova supruga je pokušala da spusti tenzije. Nazvala ga je i zamolila da razmisli o tome da se ipak ukrca na naredni let kako bi zajedno otišli na medeni mjesec. Pokušavala je da mu objasni da nije željela da ga ponizi i da je to bio njen otac, a ne ona. Ali on je bio nepokolebljiv. Njegov ponos nije mu dozvoljavao da sjedi sam u zadnjem dijelu aviona dok njegova žena uživa u luksuzu prve klase.
Kada je vidjela da ga ne može nagovoriti, odlučila je da prekine putovanje i vrati se kući kako bi razgovarali licem u lice.
Sada, dok se strasti polako smiruju, priznaje da nije siguran da li je ispravno postupio. Osjećaj poniženja i dalje ga izjeda, ali isto tako zna da voli svoju suprugu i da mu nikada nije bila namjera da je povrijedi. Svjestan je da je sukob koji se dogodio mnogo dublji od avionskih karata – radi se o sudaru dva potpuno različita svijeta.
S jedne strane stoji njegova želja da bude muškarac koji dostojanstveno stoji uz ženu koju voli, a s druge svijest da možda nikada neće moći da joj pruži život na koji je navikla. Pita se može li ljubav opstati kada postoji tolika razlika u prioritetima, vrijednostima i načinu života.
Dok razmišlja o sljedećem potezu, zna da će razgovor sa suprugom biti presudan. Možda će morati da pronađu kompromis i izgrade most između ta dva svijeta. A možda će se njihova priča završiti tamo gdje je i počela da puca – na aerodromu, gdje je prvi put jasno osjetio koliko su im životi različiti.
