Godinama sam trpjela komentare, šaputanja, poglede. Živim sa svekrvom pod istim krovom i mislila sam da je to samo ono „lasično natezanje između snahe i svekrve.
Govorila sam sebi da će proći, da je to možda samo njena tvrdoglavost i želja da ima kontrolu nad kućom i porodicom. Međutim, nisam ni slutila da iza svega stoji nešto mnogo gore – plan da mi oteraju brak i dovedu “bolju” ženu za njenog sina.
- Zovem se Marija, imam 34 godine i udata sam osam godina. Moj muž je dobar čovjek, uvijek spreman pomoći i pun strpljenja, ali kada je u pitanju njegova majka – kao da nosi povez preko očiju. Još od svadbe živimo zajedno u istoj kući, iako sam tu odluku teško progutala i od prvog dana osjećala da to nije dobra ideja.
U posljednje vrijeme počela sam primjećivati stvari koje me nisu mogle ostaviti ravnodušnom. Često bih čula šapat kada prolazim hodnikom, a čim bih ušla u prostoriju – nastupila bi tišina. Jednom sam, vraćajući se iz prodavnice, u prolazu čula kako svojoj prijateljici, komšinici Mileni, govori:
„Moj sin zaslužuje bolju ženu, ova mu nije ni do koljena.”
- Isprva sam odlučila da to ignorišem. Govorila sam sebi da ne smijem reagovati na svaku riječ jer će samo ispasti da sam preosjetljiva. Međutim, sumnja je rasla. Sve je kulminiralo kada sam slučajno vidjela poruku u njenom telefonu u kojoj piše Mileni:
„Moramo mu naći novu, tihu i vrijednu snaju.”
Tada sam shvatila da ovo nije samo pasivna agresija, već da se nešto ozbiljno sprema iza mojih leđa. Mužu nisam mogla pokazati poruku jer bi, poznajući ga, to okrenuo na šalu. Govorio bi: “Ma pusti, ona voli da priča gluposti.”
Ali ja više nisam mogla da čekam. Postavila sam kamere po kući. Ono što sam vidjela natjeralo me je da sjednem i satima plačem. Svekrva i komšinica su zajedno smišljale planove kako da me “polako oteraju” i umjesto mene dovedu “neku finiju”. Čak su pričale o devojci iz sela koju bi “gurkale” ka mom mužu – uz smješkanje, poruke i „slučajne susrete”.
Vrhunac svega bio je trenutak kada sam čula svekrvu kako Mileni govori da planira da mu pošalje poruku s brojem neke žene, predstavljajući je kao “koleginicu s posla koja mu se sviđa”, da bi ga navela na prevaru. Bila je spremna uništiti naš brak samo da bi se riješila mene.
- Kada sam skupila snage i mužu pokazala snimke, zanemeo je. Lice mu je blijedilo dok je gledao majku kako spletkari iza naših leđa. Samo je tiho rekao:
„Ne mogu da vjerujem.”
Tri dana nije razgovarao s njom. Hodao je po kući zamišljen, sa pogledom u kojem se miješala ljutnja i tuga. A onda je četvrti dan, mirno, ali odlučno, stao pred nju i rekao:
„Ili ideš ti iz kuće – ili ja.”
Nije bilo više rasprave. Njegov glas bio je čvrst, bez prostora za pregovore.
Danas živimo sami. Nije uvijek lako, ali dišem punim plućima. U kući više nema šapata, nema tenzije koja mi je stezala grlo svakog jutra kada bih se probudila. Moj brak je ostao na nogama, ali tek kada sam prestala da ćutim i skupila snagu da se izborim za nas.
Ponekad porodicu ne čine samo krvne veze – već oni koji izaberu da stoje uz vas kada je najteže. A ja sam shvatila da je moj muž, bez obzira na sve, na kraju izabrao da bude uz mene.
