Rejčel Čepmen bila je samo nekoliko sedmica udaljena od svog vjenčanja kada se njen život zauvijek promijenio.Niko nije mogao ni da nasluti šta će se desiti. U padu sam udarila glavom o dno. Sve se dogodilo u deliću sekunde.
Na devojačkoj večeri, prijateljica ju je u šali gurnula u bazen. Nažalost, Rejčel je udarila glavom o plitko dno i u trenutku ostala paralizovana od grudi naniže. Njena priča brzo je dospjela u nacionalne vijesti, ali ona nikada nije otkrila ime prijateljice koja je bila upletena u nesreću.
Prije nesreće, njen život je izgledao savršeno. Bila je mlada, predavala je aerobik i ples starijim građanima, zaručena za svog najboljeg prijatelja Krisa, a zajedno su kupili kuću i planirali vjenčanje za nekoliko sedmica. Te večeri na proslavi, kada se Rejčel našla na ivici bazena, oklijevala je da uskoči jer je voda djelovala hladno. U tom trenutku, prijateljica ju je gurnula, misleći da će to biti zabavno. Rezultat je bio tragičan – slomila je vrat i izgubila osjet u većem dijelu tijela.
Nakon što su je prijateljice izvukle iz bazena, hitno je prevezena u bolnicu. Na odjeljenju intenzivne njege provela je deset dana, a potom još dva i po mjeseca na rehabilitaciji. Dan svog planiranog vjenčanja provela je u bolničkoj sobi sa porodicom i prijateljima, pokušavajući zadržati osmijeh iako je srce bilo teško – umjesto na medenom mjesecu, bila je vezana za bolnički krevet.
- Kris je bio uz nju kroz sve teške trenutke. Godinu dana nakon nesreće, ipak su se vjenčali zahvaljujući donaciji jedne kompanije koja im je omogućila da ostvare svoj san o vjenčanju i medenom mjesecu. No, nakon toga, kada su mediji utihnuli, stigla je realnost. Rejčel se suočila s bolnim saznanjem da je povreda trajna. Ipak, njihova ljubav i podrška jedno drugom postale su temelj novog života.
Zajedno su istraživali nove aktivnosti. Rejčel je koristila adaptivni bicikl, bavila se tenisom, išla na padobranske skokove, ali je najviše zavoljela ragbi u invalidskim kolicima, koji je postao njen glavni sport tokom naredne decenije. Kris je postao sudija u tom sportu, a vikende su provodili zajedno na turnirima.
Kroz sve izazove, Rejčel i Kris su odlučili da osnuju porodicu. Njihova kćerkica Kejli došla je na svijet zahvaljujući surogat majci, koja im je pomogla bez ikakve finansijske koristi. Rejčel je uvijek željela biti majka, i uprkos ograničenjima, uspjela je ostvariti svoju želju. Na društvenim mrežama se suočila s predrasudama i okrutnim komentarima o tome kako „osobe u invalidskim kolicima ne mogu biti roditelji“. Ali ona je ostala snažna, odlučna da pokaže da ljubav i briga nisu ograničeni fizičkim mogućnostima.
Njeni prijateljski odnosi nakon nesreće značajno su se promijenili. Prijateljice koje su bile uz nju te noći počele su da je isključuju iz svog života. Žena koja ju je gurnula u bazen nikada nije imenovana javno jer ju je Rejčel željela zaštititi od medijskog linča. Ipak, u trenucima kada joj je bila potrebna podrška, te prijateljice nisu bile tu. Kasnije je jedna od njih čak sugerisala da su finansijski problemi koje su Kris i Rejčel imali – njihova vlastita krivica. Ove riječi bile su bolne i na kraju su doveli do prekida tih prijateljstava.
- Iako je tugovala zbog izgubljenih veza, pronašla je novu zajednicu među ženama koje su igrale ragbi u invalidskim kolicima. To joj je donijelo snagu i osjećaj pripadnosti.
Petnaest godina nakon nesreće, Rejčel kaže da je zahvalna na svemu što ima. Sa Krisom ima jak brak, zajedno su proslavili desetogodišnjicu obnove zavjeta i zajedno odgajaju Kejli. Njihova ljubav je neraskidiva, a Rejčel odbacuje stereotipne komentare o tome kako je Kris „svetac“ jer je ostao s njom. Ona podsjeća ljude da iako je paralizovana, ona i dalje doprinosi njihovom zajedničkom životu i porodici – oni su partneri u svakom smislu.
Rejčel je pokušala da zatrudni koristeći zamrznute embrione, ali zdravstvene komplikacije su je prisilile da prekine hormonalnu terapiju. Sada se nada da će možda pronaći novu surogat majku kako bi njihova porodica porasla.
Kroz sve izazove, Rejčel je postala inspiracija mnogima. Njena priča dokazuje da i nakon velikih životnih lomova može postojati sreća, ljubav i ispunjen život. Njene riječi ostaju jednostavne i snažne: “Možete biti povrijeđeni i ipak imati porodicu punu ljubavi. Upravo to smo mi danas.”
