Glavne uloge u ovoj gotovo filmskoj sceni pripale su velikim muzičkim imenima  Miroslavu Iliću i Halidu Bešliću dok se u središtu pažnje našla Suzana Mančić, tada popularna pjevačica i zavodljiva televizijska ličnost.

Priča iz kultnog beogradskog noćnog kluba „Duga“, smještenog u srcu prijestolnice početkom devedesetih, ostala je zabilježena u sjećanjima mnogih kao gotovo filmska scena. U središtu pažnje tada se našla voditeljica i pjevačica Suzana Mančić, a glavnu ulogu – neočekivano – odigrali su Miroslav Ilić i Halid Bešlić, dvije velike glazbene zvijezde tadašnje jugoslovenske scene.

Vlada Perović, vlasnik kluba i bivši suprug Lepe Lukić, često je prepričavao anegdotu o tom večernjem događaju tijekom kojeg je došlo do fizičkog zaoštravanja između spomenutih pjevača. Ta je večer bila ispunjena alkoholom, glamuroznim društvom i – magnetičnom – prisutnošću Suzane Mančić. Kako Perović navodi, Suzana je tog perioda uživala iznimnu popularnost, dijelom zahvaljujući hitu „Ogledalce“, ali mnogo više zbog svoje ljepote i karizme. Njena pojava u klubu često je bila povod da se svi pogledi, pogotovo muški, usmjere ka njoj – jednostavno, niko joj se nije mogao othrvati.

  • Taj križanac glamura i energije dodatno je pojačan činjenicom da je u klub bio doveden i od samoga Zlatka Pejkovića. U toploj atmosferi, ispunjenoj slavnim licima, umjetnicima i političarima, Suzana Mančić bila je centralna figura oko koje su se odvijale suptilne tenzije. A atmosfera je došla do kritične tačke jednog noćnog sata.

Prema pričama iz prve ruke, koje je Perović naknadno čuo od prisutnih, rivalstvo je izbilo između Miroslava Ilića i Halida Bešlića. Oba pjevača dobro popušali, a u igri su već bili pogled, pozornica, prisutnost – elementi tipični za svaku noćnu buru. Dok je Ilič bio sklon temperamentnim ispadima kada bi alkohol uzeo maha, Halid je uglavnom bio poznat kao smireniji, ali ni on nije ostao imun na nervozu situacije. Preostali goste opisali su način sukoba – guranja, polivanje pićem, psovke – ali nikakvo ozbiljno fizičko nasilje, kao krvavi obračuni, nisu se dogodili.

Taj trenutak – ko zna čiji prvi impuls, ali svakako vrlo emotivan – Pretvorio se u anegdotu. Perović ističe da taj događaj nije bio ništa ozbiljno, ali je dovoljno dramatičan da prepričava godinama poslije. Uostalom, podsjetio je kako je Ilič, iako tvrdoglav i temperamentan kad popije, tijekom godina očistio svoje navike i posvetio se trijeznoj i stabilnoj svakodnevici. Ta životna promjena zaslužuje poštovanje – nekadašnji vatreni pjevač postao je, kažu, čovjek blagih navika i mirnijeg srca.

  • S druge strane, Halid – i on div iz narodne muzike – ostao je po pričanju nazočnih nekako iznenađujuće staložen, gotovo izvan konteksta događaja. U biografiji mnogih klupskih anegdota, upravo ovaj moment – postavljen naspram publici, alkoholu i napetim emocijama – odražavao je rijetkost dvostrukog sukoba između dva takva diamantna glasa i karizme. Variralo je tko je prvi započeo, ali ta slika – dvaju velikana podsvjesno promrmljanih emocijama – ostala je simbolom svog vremena.

Osim toga, cijela situacija bila je svijet za sebe. U doba prije interneta i društvenih mreža, takve priče nisu iscurile instantno. Da Suzana Mančić nije bila dio priče – nitko možda ne bi ostao sjećati. No kako Medijska ličnost i pjevačica, ona je i dalje – u sjećanju – magnet koji je svojom pojavom usmjeravao pažnju te večeri, pretvarajući običan izlazak u “Dugi” u legendarno događanje.

Iz perspektive današnjice, ta je večer ostala zanimljiva retrospektiva vremena kada su se noćni izlasci pretvarali u male drame, kada se barovi zatvarali kasno, a emocije su bile – gole i direktne. Zapravo, kaže Perović, vrijeme je prolazilo, klub je živio i dalje, a oni – Miroslav i Halid – nastavili su stvarati glazbu, publiku i uspjehe, ostavivši iza sebe samo jednu ludu iza scene, ali vrlo ljudsku i neponovljivu anegdotu.

Danas, kad većina sjećanja blijedi, ta priča potvrđuje da jedan trenutak – inat, ljubomora, ganuće – može postati legenda. A budući da su protagonisti bili sami vrh estrade, taj je trenutak postao “važna sporedna epizoda” njihove karijere. Bez pravog sukoba, bez skandala – samo intrigu i emociju – ostao je trag vremena. Za Suzanu – potvrda njene moći; za muzičke dive – potvrda ljudske strane instinktivnog rivalstva; za vlasnika – nova priča koja se može pričati i decenijama kasnije.